Autor: Prof. dr Velibor Peulić
Bosna i Hercegovina će, po ko zna koji put, čekati odgovor. Kao i uvijek – na razdjelnici. Između Brisela i realnosti. Između političkih poruka i ekonomskih činjenica. Između prijateljskih susjedskih odnosa i administrativne tišine. U proteklih 14 mjeseci vodili su se razgovori, slale note, održavali sastanci, usaglašavale formulacije. Delegacije su odlazile u Brisel, ambasadori su slušali argumente, sektor je pokazao strpljenje. Ali vrijeme u logistici ne funkcioniše kao vrijeme u politici. Logistika ne poznaje odlaganje. Lanac snabdijevanja ne priznaje objašnjenja. Ekonomija priznaje samo isporuku.
Bosna i Hercegovina više od 93% robnog prometa realizuje putem drumskog transporta. Taj sistem zapošljava desetine hiljada radnika, generiše devizni priliv i održava izvoznu stabilnost zemlje. Ali danas se postavlja suštinsko pitanje:
Da li je drumski prevoznik Bosne i Hercegovine partner u evropskom lancu snabdijevanja – ili administrativni višak?
Ako se svakodnevno sa granica vraća 20–30 vozila, to nije statistika. To su raskinuti ugovori. To su izgubljeni tržišni udjeli. To je signal investitorima da je sistem nestabilan. Kada krvotok oslabi – organizam reaguje. Kada se prekine – organizam kolabira.
Bosna i Hercegovina između očekivanja i tišine
Dolazimo u Brisel sa argumentima, ne sa ultimatumima. Tražimo pravnu sigurnost, ne privilegije. Tražimo ravnopravnost, ne izuzetke. Ali ostaje osjećaj da Bosna i Hercegovina, kao i mnogo puta do sada, ostaje usamljena u procesu koji se tiče same suštine njenog ekonomskog opstanka. Na razdjelnici smo – između evropskog tržišta i zatvorenih administrativnih tumačenja. Naši susjedi razumiju komplementarnost privreda. Naše kompanije rade za evropske lance. Naši vozači nisu migracioni rizik – oni su profesionalci koji izvršavaju ugovorene obaveze.
Energetska nestabilnost i dodatni pritisak
Istovremeno, globalna nestabilnost energenata dodatno opterećuje sektor. Rast cijena goriva direktno podiže operativne troškove transporta. U uslovima već smanjenih kapaciteta, svaki novi trošak ima multiplicirani efekat. Drumski transport ne traži subvenciju. Traži stabilnost. Jer volatilnost tržišta može se upravljati. Administrativna neizvjesnost – mnogo teže.
U narednim danima postaće jasno da li je Evropska unija spremna potvrditi elementarno pravo:
Da domaći drumski prevoznici Bosne i Hercegovine mogu obavljati međunarodni drumski transport u evropskim lancima snabdijevanja bez sistemskog ograničenja koje ugrožava konkurentnost. Ovo nije borba protiv Evrope. Ovo je borba za ravnopravno mjesto u Evropi. Srijeda nije dan konflikta.
Srijeda je dan istine. Ako odgovor bude pozitivan – sektor će pokazati kapacitet stabilnosti i profesionalnosti. Ako odgovor izostane – odgovornost više neće biti na prevoznicima.
Ekonomski sistemi se grade godinama, a ruše administrativnom nepažnjom. Bosna i Hercegovina danas ne traži milost. Traži sistemsko rješenje. Traži da krvotok ostane protočan. Jer kada lanac pukne, ne vraća se dekretom – već godinama. I zato čekamo 10. mart ne kao datum političkog susreta, već kao datum odluke da li Bosna i Hercegovina ostaje dio evropskog ekonomskog krvotoka.
U javnim nastupima Privredne komore Srbije pojavljuju se dvije poruke: Problem će se riješiti kroz bilateralni kanal sa Hrvatskom.
- Alternativa postoji kroz saradnju sa Mađarskom.
Na posljednjem biznis forumu na Kopaoniku dominantna tema bili su troškovi i gubici drumskih prevoznika. Fokus je bio na „gubitku zbog blokada u Srbiji“. Ali problem nije nacionalni. Problem je sistemski. Ne radi se samo o blokadi na jednoj granici. Radi se o destabilizaciji lanaca snabdijevanja Zapadnog Balkana.
Lanac snabdijevanja ne poznaje državne granice kao političku kategoriju. On funkcioniše kao jedinstveni sistem. Ako Srbija pronađe alternativu kroz Mađarsku ili Hrvatsku – to je taktičko rješenje.
Ali to nije sistemsko rješenje za region. Bosna i Hercegovina nema takvu alternativu. Naš tranzitni položaj je geografski determinisan. Ulazak i izlazak robe prema EU ide preko jasno definisanih pravaca.
Mi nemamo paralelne koridore. I upravo zato je za BiH pitanje ravnopravnog tretmana egzistencijalno, a ne taktičko.
Ukoliko pojedine države regiona dobiju parcijalno ili bilateralno rješenje, a sistemska interpretacija ostane nepromijenjena, Balkan neće imati stabilnost – imaće privremeni predah. Kupovina vremena može trajati tri mjeseca. Možda šest. Ali bez zajedničkog političkog nastupa na nivou vlada Zapadnog Balkana – problem će se vraćati. I vraćaće se svima.
Jer ako administrativna rigidnost ostane model, onda je pitanje samo vremena kada će kapaciteti regiona biti zamijenjeni prevoznicima iz:
- Bugarske
- Rumunije
- Poljske
- Turske
- drugih država članica EU
Oni imaju infrastrukturu. Imaju autoputeve. Imaju punu operativnu slobodu kretanja. Tržište ne čeka političke dileme.
Drumski transport Zapadnog Balkana nije konkurencija Evropi. On je produžena logistička ruka evropske industrije.
Ako Balkan izgubi kapacitet:
- EU neće stati.
• Roba će pronaći alternativne operatere.
• Regionalne kompanije će izgubiti tržište.
A izgubljeno tržište se ne vraća deklaracijom.
Rješenje može biti samo sistemsko:
- Zajednički politički nastup vlada Zapadnog Balkana
- Jedinstvena interpretacija operativnog statusa profesionalnih vozača
- Uvažavanje ekonomske komplementarnosti regiona i EU
Improvizacija vodi u fragmentaciju. Fragmentacija vodi u slabljenje pregovaračke pozicije. Ako danas problem izgleda „srpski“, sutra će biti „bosanski“, prekosutra „regionalni“. Ali suština je ista:
Bez sistemskog rješenja – svi ga imaju.
Da li ćemo nastupati pojedinačno, tražeći prolaz kroz alternativne pravce? Ili ćemo kao region poručiti:
Drumski transport Zapadnog Balkana je dio evropskog ekonomskog prostora i mora imati ravnopravan operativni tretman.
Bosna i Hercegovina očekuje ravnopravnost. Ne specijalni status. Ne improvizaciju. Ako Srbija dobije rješenje – nadamo se da ćemo i mi. Ali nadanje nije strategija.Strategija je jedinstven nastup.
Ako ne bude sistemskog rješenja, problem neće biti pojedinačan – biće balkanski. A ako postane balkanski, tada više neće biti logistički – biće ekonomski i politički. Evropa mora razumjeti da Zapadni Balkan nije periferni dodatak – već integralni dio lanca snabdijevanja. A Balkan mora razumjeti da bez jedinstvene platforme nema sistemskog rješenja. Vrijeme improvizacije ističe.
