Problem željezničkog transporta na Balkanu nije nastao juče. Godinama se države regiona, svaka na svoj način, suočavaju sa izazovima nedovoljnih investicija, neefikasnog upravljanja, sporih reformi, zastarjele infrastrukture i nedostatka integrisanih transportnih politika. Neko se sa tim problemima nosi bolje, neko lošije, ali je zajedničko da rješenja nisu pronađena preko noći.
Nažalost, umjesto da se ozbiljno analizira šta je tokom prethodnih decenija urađeno, a šta nije, često se traže jednostavni krivci. Najlakše je reći da su „kamiondžije preuzele posao željeznici“. Takva teza dobro zvuči u javnosti, ali ne daje odgovor na suštinsko pitanje – šta su nadležne institucije, uprave i donositelji odluka uradili da željeznički transport postane konkurentan, pouzdan i funkcionalan dio lanaca snabdijevanja?
U Bosni i Hercegovini sve glasnije se mogu čuti inicijative da se dio problema željezničkog sektora rješava kroz dodatna izdvajanja iz akciza na dizel gorivo. Drugim riječima, ponovo se razmatra mogućnost da teret finansiranja neefikasnosti jednog sistema bude prebačen na drugi sektor – drumski transport.
Postavlja se logično pitanje: zašto bi međunarodni drumski prevoznici, koji već plaćaju akcize, putarine, registracije, osiguranja, terminalske troškove, razne naknade i parafiskalne namete, dodatno finansirali posljedice višedecenijskih problema u željezničkom sektoru?
Ako je cilj razvoj intermodalnog transporta, onda rješenje ne može biti kažnjavanje jednog vida transporta da bi se održao drugi. Evropska unija promoviše konkurentnost, integraciju i saradnju između drumskog, željezničkog, riječnog i pomorskog transporta. Nigdje se uspješan model ne zasniva na tome da se teret reformi jednog sektora jednostavno prebaci na privredne subjekte iz drugog sektora.
Posebno zabrinjava činjenica da se u Bosni i Hercegovini još uvijek nisu riješila brojna pitanja koja direktno opterećuju drumske prevoznike: status izvoznika usluga, povrat dijela trošarina, jedinstvene dnevnice, digitalizacija procedura, razvoj AEO sistema, jedinstven rad inspekcija i carinskih službi, smanjenje parafiskalnih nameta i usklađivanje sa evropskim standardima.
Umjesto razgovora o rasterećenju privrede, ponovo se govori o novim opterećenjima.
Drumski transport nije protiv željeznice. Naprotiv, transportni operateri godinama zagovaraju razvoj intermodalnosti, modernizaciju željezničke infrastrukture i efikasnije povezivanje luka, terminala i industrijskih zona. Ali razvoj željezničkog transporta mora biti rezultat reformi, investicija, odgovornog upravljanja i povećanja produktivnosti, a ne novih nameta za one koji već nose najveći dio međunarodnog transporta Bosne i Hercegovine.
Hoćemo li svi plaćati akcizu za željeznicu?
Da pojednostavimo cijelu priču.
Sve je izvjesnije da će se kao rješenje problema finansiranja željezničkog sektora u Bosni i Hercegovini predložiti dodatno izdvajanje iz akciza na dizel gorivo.
To u praksi znači da bi svaki građanin, svaka transportna kompanija, svaki poljoprivrednik, građevinska firma, komunalno preduzeće i svaki privredni subjekt koji kupuje dizel gorivo učestvovao u finansiranju željeznice kroz dodatno opterećenje po litru goriva.
Pitanje je jednostavno:
Koliko će to koštati?
Da li govorimo o 1 feningu po litru?
Da li govorimo o 2 feninga?
5 feninga?
10 feninga?
Ili možda više?
Prije nego što se otvori rasprava o novim opterećenjima, građani i privreda imaju pravo da dobiju odgovore na nekoliko pitanja:
- Koliko novca je potrebno željezničkom sektoru?
- Kako će sredstva biti trošena?
- Ko će kontrolisati njihovu namjenu?
- Koje reforme će biti provedene?
- Kakvi će biti mjerljivi efekti?
- Kada će željeznica postati efikasnija i konkurentnija?
Nije sporno pomagati razvoj željezničkog transporta. Naprotiv, Bosni i Hercegovini je potrebna moderna i funkcionalna željeznica.
Sporno je da se prije reformi, odgovornosti i jasnih rezultata od građana i privrede traži da plate novi račun.
Zato je možda pravo pitanje:
Da li prvo treba naplatiti dodatnu akcizu ili prvo pokazati šta je urađeno da željeznica bude efikasnija?
Građani Bosne i Hercegovine zaslužuju jasan odgovor prije nego što plate i jedan jedini fening više po litru goriva.
Ako želimo održiv transportni sistem, onda je potrebno postaviti jednostavno pitanje:
Da li ćemo konačno rješavati uzroke problema ili ćemo ponovo tražiti najlakši način da se troškovi prebace na one koji još uvijek funkcionišu?
Odgovor na to pitanje odrediće ne samo budućnost željezničkog transporta nego i ukupnu konkurentnost privrede Bosne i Hercegovine.
