(Prof. dr Velibor Peulić)
Prostor od Alpa do Gevgelije, idealan za povezivanje, danas je ponovo prostor dijeljenja. Regija se nalazi na prekretnici strateških odluka: da li ćemo zajednički oblikovati održive lance snabdijevanja ili ostati fragmentisani prostori kroz koje prolaze tuđe logističke strategije?
1. Inicijativa iz Bosne i Hercegovine – pravo na rad, a ne pravo na boravak
Bosna i Hercegovina je pokrenula inicijativu kojom se u Briselu traži priznavanje statusa kabinskog osoblja drumskih prevoznika kao posebne kategorije radne mobilnosti u okviru evropskih lanaca snabdijevanja. Cilj je da se region predstavi kao kompatibilan ekonomski prostor u kojem 90% tokova robe zavisi od drumskog transporta — ključnog nosioca uzvodnih i nizvodnih lanaca snabdijevanja.
Na jednostavno pitanje – da li imamo zajedničke tačke? – odgovori iz regiona su različiti. Dok pojedine zemlje štite usko definisane nacionalne interese, druge prepoznaju potrebu zajedničkog nastupa i liberalizacije tržišta. No, dok se mi preispitujemo „ko je bolji“, drugi rade sistematski i tiho – povezujući se kroz interese i infrastrukturu.
2. Via Karpatija – prijetnja ili lekcija?
Otvaranje Via Karpatije, panevropskog koridora koji spaja Baltičko sa Egejskim i Crnim morem, izazvalo je zabrinutost u Srbiji i regionu. Kada ovaj koridor bude u potpunosti funkcionalan, očekuje se da će tranzitni teretni saobraćaj kroz Srbiju pasti i do 40%, prema procjenama stručnjaka.
Iako će Turski kamioni privremeno ostati na ruti preko Srbije, dugoročno će se saobraćaj preusmjeravati na sigurnije i efikasnije pravce unutar šengenske zone. Srbija se, paradoksalno, može naći u situaciji da ima autoputeve, ali nema tranzit.
Istovremeno, zemlje Višegradske grupe stvaraju sinergiju u logističkom prostoru EU — bez granica, bez carina i sa jedinstvenim pravilima.
3. Jadransko-jonska inicijativa i Transportna zajednica – okvir postoji, ali volja kasni
Zemlje od Jadrana do Ohrida već su institucionalno povezane kroz Jadransko-jonsku inicijativu i Transportnu zajednicu Zapadnog Balkana. Oba mehanizma imaju sve potrebne alate: od parlamentarne saradnje i infrastrukturnih projekata, do digitalne integracije i TEN-T mreže.
Međutim, praktična realizacija izostaje.
Dok Transportna zajednica i Evropska komisija stvaraju okvir za progresivnu integraciju transportnih tržišta, u praksi i dalje imamo ručno evidentiranje prelaska praznih vozila između BiH i Srbije, višesatna čekanja i neujednačene kriterije za licence i dozvole.
Tri hiljade godina na granicama – to je metafora našeg čekanja na budućnost.
4. Regionalni prioriteti: povezivanje umjesto podjela
Iz ugla Bosne i Hercegovine, prioritetni pravci su jasni:
Pored željezničkih projekata, strateški značaj ima i izgradnja Koridora Vc, (Ploče-Budimepešta) kao glavne kičme drumskog saobraćaja BiH i ključne veze između Jadranskog mora, srednje Evrope i tržišta EU. Ovaj koridor ne samo da spaja sjever i jug zemlje, već predstavlja i osovinu razvoja mreže autoputeva prema istoku i zapadu – prema Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori – čime se BiH pozicionira kao centralna kopnena ruta Zapadnog Balkana.
Zajednički interes BiH i Crne Gore ostaje i afirmacija Luke Bar kao izvorišta novih lanaca snabdijevanja i intermodalne održivosti.
-
Željeznička pruga Nikšić – Čapljina, sada dio proširene TEN-T mreže, otvara perspektivu intermodalne veze između Jadranskog mora i unutrašnjosti Balkana.
-
Rekonstrukcija pruge Doboj – Tuzla – Karakaj – Loznica omogućila bi održivu vezu s centrom Srbije.
-
Put Šćepan Polje – Hum ostaje prioritet za povezivanje sa Crnom Gorom.
Zajednički interes BiH i Crne Gore je i afirmacija Luke Bar kao izvorišta novih lanaca snabdijevanja i intermodalne održivosti.
5. Gubitak tržišta – realna prijetnja
Ako region ne reaguje brzo i koordinisano, transportna moć Zapadnog Balkana biće prepolovljena. Prema analizama, u narednih nekoliko godina do 66% prevoznih kapaciteta moglo bi se preseliti u kompanije registrovane u Sloveniji i Hrvatskoj, gdje je tržište liberalizovano i prepoznato u EU okvirima.
Srbija trenutno ograničava saradnju kroz 950 dozvola za treće zemlje, dok je liberalizacija između BiH i Sjeverne Makedonije jedini primjer funkcionalnog otvorenog tržišta.
6. Zaključak: ili zajednički, ili nikako
Zapadni Balkan ima sve: znanje, ljude, tradiciju, geografsku poziciju. Ono što nema – jeste zajednička odluka da djeluje kao jedno tržište.
Ako ne iskoristimo ovaj trenutak, postaćemo tranzitni prostor bez kontrole nad vlastitim kapacitetima.
Vrijeme je da Transportna zajednica, Evropska komisija i regionalni partneri prepoznaju da vozači nisu turisti, već kabinsko osoblje evropske privrede.
Vrijeme je da region postane partner, a ne prolaz.
