Sve je počelo davno, 1189. godine, kada je ban Kulin potpisao povelju i omogućio dubrovačkim trgovcima slobodan prolaz kroz Bosnu i nesmetanu trgovinu. Bila je to državna poruka razuma, otvorenosti i vizije: slobodan protok robe i ljudi je temelj države.
Osam vjekova kasnije, mi više nemamo Kulina bana – ali imamo Apsurdistan. Zemlju u kojoj jedan pojedinac može biti iznad države, iznad ekonomije, iznad međunarodnih obaveza i iznad zdravog razuma.
Svečano otvaranje novog graničnog prelaza i mosta na Savi kod Gradiške je najavljeno. Predstavnici Evropske unije dolaze. Dolazi predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Sa naše strane dolazi delegacija na čelu sa predsjedavajućom Vijeća ministara BiH. Dana 11.12.2025. godine biće obavljen tehnički prijem u skladu sa svim EU standardima.
Most je završen.
Sistemi su ugrađeni.
Evropa je potvrdila.A prelaz – neće raditi.
Ne zato što nije gotov.
Ne zato što nema opreme.
Ne zato što nema evropskog standarda.
Već zato što je jedan čovjek – dva puta – rekao: “ne mož(r)e”.
Tada shvatimo koliko je bilo teško biti Kulin ban. A opet, kako je zapravo bilo jednostavno: nije imao upravne odbore, pravilnike, eksperte za penzije i političke ucjene. Pisao je povelje i potpisivao se kako je znao – i o toj povelji govorimo i danas. Nažalost.
Danas imamo pravilnike, procedure, Upravne odbore, Evropsku uniju, donatore i tehničke prijeme – ali nemamo odluku.
„Ne mož(r)e“ naspram Evropske unije
Konzorcijum Logistika Bosne i Hercegovine angažuje pravni tim da ispita da li se ovdje radi o zloupotrebi službenog položaja. Jer ovdje nije rečeno „ne“ samo državi BiH – ovdje je rečeno „ne“ i Evropskoj uniji.
Sa menadžmentom UIO BiH usaglasili smo 16 ključnih tačaka procedura. Odgovor je bio kratak i jasan:
– „Mi smo spremni. Sada čekamo saglasnost Upravnog odbora.“
Tim koji sam predvodio usaglasio je sve sa EU standardima. Ostalo je samo formalno odobrenje. Danas je jasno – to neće biti ni brzo, ni jednostavno.
Zato od 12.12.2025. godine svaki sat čekanja biće pravno evidentiran i fakturisan po 40 eura – kao direktna posljedica inata, nemara ili ljudske gluposti.
Pojedini prevoznici su ogorčeno rekli: „Takav se od Kulina bana do danas nije rodio.“
Da je ovo satira – nasmijali bismo se.
Ali pošto ovo direktno pogađa turizam, izvoz, privredu i ugled države – ovo je gorko otrežnjenje.
Dvadeset godina čekanja – navikli smo na kolonu
Čekali smo dvadeset godina. U strepnji, nadanju i iluziji da se razum ipak mora pojaviti.
Stari most je izdržao sve:
i putnički saobraćaj,
i terete svih tarifnih brojeva,
i opasnu robu,
i lako kvarljive proizvode,
i vangabaritne transporte.Trideset i pet godina smo ulazili i izlazili iz države sa jednom jedinom trakom širine 3,5 metra.
Imali smo svega: sudare, zastoje, incidente, rizike, sramotu pred Evropom.
Ali smo izdržali.
Ono što nismo dočekali jeste da nas Upravni odbor UIO BiH izjednači sa osnovnim pravilom dostojanstva – da možemo “nositi papire”, da možemo kačiti i raskačivati poluprikolice kako sa stranim tablicama, tako i sa papirnom dokumentaciju, da možemo raditi kao normalan transportni sistem.
Jer, kako nam se poručuje – „nije to bitno“.
Navikli ste se, kažu, na čekanje od 14,5 sati po prelazu.
Navikli ste se i na godišnjih 208 sati izgubljenog života po vozaču.
I sad biste vi – odjednom – protočnost, brzinu i evropski standard?E, tu ste se – izgleda – drznuli previše.
Putuj, Evropo – nemoj nas čekati
Putuj, Evropo – nemoj nas čekati.
Mi smo ionako već kod vas – samo fizički još stojimo u koloni.Oprosti nam – ima onih koji ne znaju šta rade.
A ima i onih koji tačno znaju šta rade.Ako ste planirali da kopate kanal Sava–Dunav – počnite sa naše strane, biće lakše.
Ako vam treba skelski prelaz – Svilaj možemo vratiti u skelu.
Ako imamo previše mostova na Savi i Uni – premjestimo ih na neka druga mjesta.
Mostove iz prošlih vremena možemo zatvoriti kao muzejske eksponate.Jer mi smo ipak ekspertska zemlja. I kod nas – ne može jednostavno.
Propuštene šanse i zaustavljena budućnost
Kada je Republika Hrvatska htjela povezati Unsku prugu i autocestu preko Bihaća – mi smo se suprotstavili kao nikad ranije. Kada danas Turska želi povezati Beograd i Sarajevo prstenom – opet blokade i sumnje.
Propuštene šanse i zaustavljena budućnost
Kada je Republika Hrvatska htjela povezati Unsku prugu i autocestu preko Bihaća – mi smo se suprotstavili kao nikad ranije. Kada danas Turska želi povezati Beograd i Sarajevo prstenom – opet blokade i sumnje.
Dok mi raspravljamo i mlatimo praznu slamu, govore nam:
„Kad uđete u EU – riješiće vam se problemi.“
Ali mi smo već ušli u EU. Ne politički – nego ekonomski. Svake godine iznosimo milijarde vlastitih eura.
Šaljemo im najbolje od najboljih:
– drugu generaciju mladih menadžera,
– upravitelje prevoza,
– vrhunske vozače Zapadnog Balkana.Sa vozilima odlaze ljudi.
Sa ljudima odlazi budućnost.
Kulin ban je izgleda kriv
Prema tome – Kulin ban je ipak kriv. Nismo pročitali sitna slova u fusnoti njegove povelje. Jer očigledno piše:„Slobodan prolaz robe i ljudi važi – osim ako se pojedinac ne ispreči.“ A kad se pojedinac ispriječi – dalje nećete moći. To se zove Apsurdistan. Granica gdje prestaje država.
Sa svakom milijardom odlazi najzdraviji dio društva. Pametnom je dosta. Odlaze znanje, iskustvo i najbolji kadrovi.A ovdje ostaje osveta loših i ispodprosječnih đaka. Apsurdistan uživo.Osveta neznanja je u toku.
