Italijanska Vlada je 18. februara 2026. usvojila tzv. “Decreto bollette”, paket mjera vrijedan više od 5 milijardi eura, usmjeren na smanjenje troškova električne energije i gasa za domaćinstva i preduzeća.

Pored jačanja socijalnih mjera, dekret sadrži konkretne intervencije za privredu: smanjenje sistemskih troškova na računu, direktne subvencije, podršku dugoročnim energetskim ugovorima (PPA), intervencije na tržištu gasa i mjere vezane za ETS.

Dekret predviđa smanjenje općih sistemskih troškova na računima za struju putem posebnog fonda finansiranog povećanjem IRAP stope u energetskom sektoru.

Predviđena sredstva:

• 431 mil. € za 2026 (≈ 3,4 €/MWh)

• 500 mil. € za 2027 (≈ 4 €/MWh)

• 68 mil. € za 2028 (≈ 0,54 €/MWh)

Dodatnih 850 mil. € osigurano je kroz skraćivanje rokova zadržavanja sistemskih naknada, što donosi dodatno smanjenje od oko 6,8 €/MWh.

📌 Ukupan efekat: direktno smanjenje sistemskih opterećenja u električnoj energiji za kompanije.

Dekret uvodi posebne mjere za industrije koje intenzivno koriste gas:

• smanjenje troškova transporta gasa

• smanjenje dodatnih tarifnih komponenti

• tržišna valorizacija skladištenog gasa (GSE, SNAM)

• pojednostavljenje “Gas Release” mehanizma radi povećanja ponude

Prema procjenama Vlade Italije, uštede mogu iznositi:

• preko 500 € godišnje (mali operateri)

• do 9.000 € struja + 10.000 € gas (PMI)

• preko 220.000 € godišnje za velike gasno-intenzivne kompanije

Jedna od ključnih strukturnih mjera je promocija Power Purchase Agreement (PPA) ugovora za dugoročno snabdijevanje energijom iz obnovljivih izvora.

Mjere uključuju:

• agregaciju potražnje među malim i srednjim preduzećima

• ulogu Acquirente Unico u agregaciji

• GSE kao garant “posljednje instance”

Cilj: smanjenje zavisnosti cijene električne energije od cijene gasa i smanjenje volatilnosti.

Dekret interveniše i u sistem trgovine emisijama (ETS):

• povrat troškova gasa za termoelektričnu proizvodnju (uz notifikaciju EK)

• povrat transportnih troškova gasa za proizvodnju struje

• eliminacija TTF–PSV spreda (~2 €/MWh)

• servis likvidnosti gasa (limit 200 mil. €)

Ove mjere imaju direktan uticaj na formiranje veleprodajne cijene energije.

Predviđene su i mjere za:

• fotonaponske sisteme (mogućnost smanjenja podsticaja uz produženje trajanja)

• repowering postrojenja

• smanjenje ASOS komponente

• integraciju data centara

• regulaciju pristupa mreži i skladištenju CO₂

Italija je ključni logistički partner zemalja Zapadnog Balkana, posebno u sektorima:

• automobilske industrije

• prehrambene proizvodnje

• građevinskog materijala

• industrijskih komponenti

Smanjenje troškova energije u Italiji može:

✔ stabilizovati proizvodne troškove
✔ smanjiti pritisak na cijene robe
✔ povećati konkurentnost izvoza
✔ indirektno stabilizovati transportne ugovore

Za logističke operatere, stabilnija energetska cijena znači predvidivije planiranje tokova i manji rizik od naglih korekcija cijena u ugovorima.

Za zemlje WB6 ostaje ključno pitanje:

• da li će slične mjere biti implementirane u regionu?

• hoće li energetski troškovi dodatno povećati jaz konkurentnosti?

• kako energetska politika utiče na održivost lanaca snabdijevanja?

“Energetski trošak postaje logistički trošak. U modernim lancima snabdijevanja, stabilnost energije jednako je važna kao i stabilnost transporta.”