Drumski transport u Bosni i Hercegovini danas predstavlja najvitalniji i najotporniji dio transportnog sistema, ali je istovremeno doveden u fazu ozbiljne ugroženosti opstanka. Iako smo svjesni da u proteklih deset mjeseci nije ostvaren dovoljan nivo rezultata niti je došlo do ispunjenja ključnih zahtjeva sektora, odustajanje nije opcija.
Zato ulazimo u novu fazu djelovanja:
PROTEST DO ISPUNJENJA ZAHTJEVA.Ovaj protest nije izraz nezadovoljstva, već mehanizam borbe za održivost sektora koji čini krvotok privrede Bosne i Hercegovine.
1. Šta danas znači održivost drumskog transporta?
U praksi drumskih prevoznika, održivost ne znači deklarativnu zelenu tranziciju, već:
-
pravo na rad,
-
ravnopravan pristup tržištu,
-
ekonomski isplativo poslovanje,
-
pravnu sigurnost i predvidivost,
-
institucionalnu zaštitu domaćih operatera.
Bez ovih elemenata, ne postoji ni bezbjedan, ni moderan, ni „zeleni“ transport.
2. Međunarodni pravac – šengenska pravila kao sistemska diskriminacija
Na međunarodnom planu, primjena šengenskih pravila (90/180) u praksi predstavlja mehanizam eliminacije drumskih prevoznika iz Bosne i Hercegovine sa tržišta Evropske unije.
Posljedice su konkretne i mjerljive:
-
učešće prevoznika iz BiH na EU tržištu umanjeno je za približno 50%,
-
prevoznici su primorani da izmjeste oko jedne trećine svojih kapaciteta u druge jurisdikcije kako bi opstali i nastavili razvoj,
-
gube se kompanije, radna mjesta i poreska osnovica u Bosni i Hercegovini.
Država Bosna i Hercegovina nije obezbijedila adekvatnu zaštitu domaćih prevoznika – bilo zbog slabog međunarodnog kredibiliteta, bilo zbog realne nemoći institucija.
Uprkos višemjesečnim najavama, sastancima i javnim obećanjima – uključujući razgovore sa Martom Kos i pozivanje na različite regionalne inicijative – do kraja godine nema pomaka niti rješenja.
Jedini zvanični odgovor iz Brisela jeste da će se na proljetnom zasjedanju naredne godine razmatrati rješenja za prevoznike iz Bosne i Hercegovine i drugih zemalja Zapadnog Balkana.Za sektor to znači još jednu godinu bez pravne sigurnosti i bez rješenja.
3. Unutrašnji pravac – parcijalni pomaci i potpuna blokada sistema
Na unutrašnjem planu bilježimo pojedinačne pozitivne iskorake, ali bez sistemskog efekta.
Pozitivni primjeri
-
Direktorat inspekcija Republike Srpske uskladio je radno vrijeme sa carinskim službama – konkretna i hvale vrijedna mjera.
-
Ured za veterinarstvo BiH preuzeo je dio obaveza, ali je uveo zimsko radno vrijeme, čime je efekat ograničen.
Neispunjene obaveze i apsurdi
-
Federalna uprava za inspekcijske poslove nije ispoštovala potpisanu izjavu o usklađivanju rada.
-
Na primjeru Šamca, federalna inspekcija radi do 16 sati, a nakon toga se vraća režim „kao i ranije“.
-
-
16 usaglašenih tačaka sa UINO BiH i dalje čeka odobrenje Savjeta ministara BiH i Upravnog odbora UINO BiH.
-
Poznavajući metodologiju rada UO, jedan pojedinac može blokirati kompletan proces.
-
-
Povrat trošarina, iako su saglasnost dale obje entitetske vlade, nije ni razmatran u Parlamentarnoj skupštini BiH.
4. Regulatorni okvir – legalizovana blokada i monopol
Objavljeni Pravilnik o licencama nije donio rasterećenje:
-
stanje je faktički zamrznuto do 01.01.2027. godine,
-
liberalizacija pružalaca usluga je odgođena,
-
Centri izvrsnosti ne postoje u punom kapacitetu, već samo djelimično.
Istovremeno:
-
zadržan je monopol cijena početne obuke dostiže i 1.600 KM po vozaču,
-
periodična obuka ostaje faktički namet od oko 400 KM po vozaču,
-
troškovi papira, administracije i procedura u 2025. godini nisu smanjeni.
Pravilnik je smanjio troškove institucijama, a uvećao njihov profit, dok su prevoznici ostali bez koristi.
5. Ostala otvorena pitanja bez rješenja
-
„Treća tablica“ – biće, nadamo se od 01.0.2026
-
Homologacija – procedura nepromijenjena; ugroženi NCTS i faza 6.
-
Smanjenje cijene autoputeva za 50% – inicijativa Autoputeva RS postoji, ali nema koordinacije sa JP Autoceste FBiH.
-
Registracija poluprikolica – zaključci postoje, rezultat ne.
-
Neravnopravan položaj domaćih prevoznika u odnosu na strane (kačenje poluprikolica sa stranim tablicama – gotovo nemoguće).
-
Paralelni zakon u RS, sa refleksijom na TK i USK, gdje su troškovi i do 75% viši, bez ikakvog dodatnog prihoda za budžete.
Pitanje garancije plaćanja prevoza u roku do 35 dana nije riješeno.
Povrat PDV-a iz Slovenije predstavlja jedinu svijetlu tačku, uz očekivanje rješavanja i drugih zemalja (Mađarska, Španija).
Zadržavanja na granicama nisu smanjena. Uvođenjem EES sistema i neotvaranjem BIP prelaza Gradiška, realno je očekivati dodatno produženje čekanja.
6. Zaključak – zašto protest ostaje jedina opcija
Sve navedeno jasno pokazuje:
-
Bosna i Hercegovina nema jasnu strategiju politike drumskog transporta,
-
najzdraviji transportni sektor doveden je u fazu ugroženosti opstanka,
-
sektor je opterećen entitetskim, kantonalnim i županijskim pravilima,
-
mali broj birokrata ostvaruje enormne koristi, dok sektor snosi teret.
Zato jasno poručujemo:
PROTEST DO ISPUNJENJA ZAHTJEVA nije prijetnja – već nužan alat borbe za opstanak.
Ne tražimo privilegije.
Tražimo ravnopravan tretman, predvidiva pravila i pravo na rad.
KONZORCIJUM LOGISTIKA BOSNE I HERCEGOVINE









