U luci Rotterdam, na parkingu Maasvlakte Plaza, već više od sedam dana stoji kamion sa robom namijenjenom za Njemačku. Vozač, Parviz iz Tadžikistana, odbija da nastavi transport dok mu poslodavac – litvanska transportna kompanija – ne isplati zaostalu platu koja, prema njegovim tvrdnjama, iznosi oko 30.000 eura.
Ovaj slučaj ponovo je otvorio pitanje radnih uslova vozača u međunarodnom drumskom transportu. Parviz tvrdi da je posljednje dvije godine praktično živio u kabini kamiona, vozeći po državama Beneluxa, Francuske i Njemačke. U tom periodu, navodi, nije vidio porodicu, a u posljednjih sedam mjeseci primao je samo dio dogovorene plate.
Uz podršku nizozemskog sindikata FNV, vozač se pozvao na pravo zadržavanja vozila i tereta dok se spor ne riješi. Policija je potvrdila da ima pravo da ostane u kamionu dok se ne razjasne okolnosti oko isplate plata.
Sindikat upozorava da ovaj slučaj nije izolovan. Prema njihovim navodima, mnogi vozači iz trećih zemalja rade za kompanije registrovane u istočnoj Evropi, dok najveći dio poslova obavljaju u zapadnoj Evropi. Takav model poslovanja često stvara prostor za različite oblike socijalnog dampinga – od nižih plata do rada u uslovima koji nisu u skladu sa evropskim standardima.
Evropska unija je posljednjih godina pokušala da uvede strožija pravila kroz tzv. Paket mobilnosti, uključujući zabranu redovnog sedmičnog odmora u kabini i obavezu povratka vozača kući u određenim intervalima. Međutim, praksa pokazuje da u realnom transportnom sistemu ova pravila još uvijek nisu u potpunosti zaživjela.
Poseban problem predstavlja sve veći angažman vozača iz trećih zemalja – Centralne Azije, Filipina i drugih regiona – koji dolaze na evropsko tržište rada u potrazi za boljim primanjima. Mnogi od njih nisu dovoljno upoznati sa evropskim zakonodavstvom, što ih čini ranjivijim u odnosu na poslodavce.
Slučaj u Rotterdamu tako ponovo pokreće širu raspravu o održivosti evropskog modela drumskog transporta. Kada vozač dvije godine provede u kabini kamiona i odluči da javnim protestom traži svoju platu, to više nije samo individualni radni spor. To postaje pitanje strukture tržišta rada i funkcionisanja međunarodnih lanaca snabdijevanja.
Evropska logistika danas u velikoj mjeri zavisi od vozača koji dolaze izvan Evropske unije. Upravo zato svaki ovakav slučaj predstavlja upozorenje da stabilnost lanaca snabdijevanja ne može počivati na nesigurnim radnim uslovima i pravnim sivim zonama.
