Današnja obraćanja i rasprave nakon konferencije za medije ministra komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine ponovo su otvorile pitanje položaja međunarodnih prevoznika iz Bosne i Hercegovine. Međutim, nakon svih sastanaka, konferencija i razgovora, moramo biti iskreni prema sebi i prema sektoru koji zapošljava više od 47.000 ljudi – ozbiljna rješenja još uvijek nisu na vidiku.
Već 2. juna 2026. godine postalo je jasno da na nivou Evropske komisije nije postignuto rješenje koje bi omogućilo širu primjenu vize D za profesionalne vozače iz zemalja Zapadnog Balkana. Time je dodatno potvrđeno da problem ograničenja boravka po pravilu 90/180 dana ostaje jedan od najvećih izazova za sektor međunarodnog transporta.
U takvim okolnostima potrebno je istaći da je jedina konkretna institucionalna podrška došla od Republike Hrvatske. Vlada Republike Hrvatske jedina je najavila izmjene zakonodavstva i uvođenje mogućnosti korištenja vize D za profesionalne vozače. Takođe, Hrvatska je kroz međudržavne aktivnosti sa Bosnom i Hercegovinom podržala usaglašavanje pet BIP graničnih prelaza, što predstavlja važan korak za nesmetaniji protok roba i konkurentnost privrede.
Na tome transportna zajednica Bosne i Hercegovine izražava iskrenu zahvalnost.
Istovremeno, moramo priznati da Zapadni Balkan nije uspio uspostaviti jedinstven politički nastup prema institucijama Evropske unije. Osim zajedničkih aktivnosti i inicijativa koje su godinama pokretale asocijacije prevoznika, nije postignut regionalni politički konsenzus koji bi dao dodatnu snagu zahtjevima sektora.
Međutim, bilo bi pogrešno svu odgovornost tražiti izvan Bosne i Hercegovine.
Gotovo nijedan od ključnih zahtjeva transportne i logističke privrede prema domaćim institucijama još uvijek nije riješen. Nema rasterećenja poslovanja. Nema povrata dijela trošarina za profesionalne prevoznike. Nema sistemskog rješenja za povrat stranog PDV-a. Nema statusa izvoznika usluga za međunarodne prevoznike, iako upravo ovaj sektor ostvaruje jedan od najvećih priliva deviznih sredstava u Bosnu i Hercegovinu.
Istovremeno, Evropska unija ubrzano uvodi digitalne procedure kroz eCMR, eFTI, ICS2, NCTS i druge sisteme, dok domaća privreda još uvijek čeka osnovne reformske korake koji bi joj omogućili ravnopravnu tržišnu utakmicu.
Poseban primjer nedovoljne pripremljenosti vidjeli smo i 1. juna 2026. godine, kada je počela primjena novih digitalnih procedura i sistema u komunikaciji sa Evropskom unijom.
Iznenađeni nisu bili samo prevoznici, izvoznici i uvoznici. Iznenađena je bila i Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, iako su rokovi, procedure i obaveze bili poznati mnogo ranije. Još jednom se pokazalo da je dominirao pristup čekanja – da će se problem možda sam riješiti, da će rok biti pomjeren ili da će neko drugi pronaći rješenje.
Za razliku od Bosne i Hercegovine, brojne države regiona su na vrijeme planirale tranziciju. Iako su pojedine od njih još uvijek radile u okviru ranijih faza NCTS sistema, paralelno su pripremale privredu, administraciju i informatičke sisteme za digitalnu komunikaciju sa Evropskom unijom. Rezultat takvog pristupa danas je vidljiv kroz brže procedure, manje zastoje i veću predvidivost poslovanja.
Bosna i Hercegovina, nažalost, ostaje zarobljena između nedovršenih reformi, sporih procedura i nedostatka pravovremenih odluka. Posljedice su vidljive svakodnevno – duže kolone, duža čekanja, veći troškovi i manja konkurentnost domaće privrede.
Godinama slušamo ista obrazloženja. Kriv je Brisel. Krive su susjedne države. Krive su evropske procedure. Krive su međunarodne okolnosti. Krive su institucije nekog drugog nivoa vlasti.
Međutim, činjenice pokazuju da oni koji se pripremaju na vrijeme danas funkcionišu efikasnije, dok oni koji čekaju posljednji trenutak plaćaju cijenu kašnjenja.
Zato se ponovo vraćamo na isto pitanje koje transportna zajednica postavlja godinama:
Da li ćemo konačno preuzeti odgovornost za vlastite odluke i procese ili ćemo i dalje živjeti po modelu u kojem je uvijek neko drugi krivac?
Jer u logistici i međunarodnoj trgovini vrijeme ne čeka. Svako kašnjenje ima svoju cijenu, a tu cijenu na kraju ne plaćaju institucije nego privreda, prevoznici, izvoznici i građani Bosne i Hercegovine.
Pred nama je zahtjevan period. Jesen 2026. godine mogla bi pokazati pune posljedice višegodišnjeg odgađanja rješavanja problema transportne industrije.
Vrijeme za nove analize i nova obećanja polako ističe.Potrebne su konkretne odluke.Potrebni su rokovi.Potrebni su rezultati.Transport ne može čekati.
Dodatno, iskustvo iz proteklih mjeseci pokazalo je da upozorenja prevoznika nisu bila bez osnova.
Regionalni protesti i aktivnosti prevoznika početkom godine jasno su ukazivali da se problem ne može riješiti samo obećanjima i izjavama podrške. Već tada smo upozoravali da vrijeme ističe i da će se sektor vrlo brzo suočiti sa ozbiljnim posljedicama ukoliko ne dođe do konkretnih institucionalnih rješenja.
Nažalost, dio asocijacija, institucija i drugih aktera smatrao je da neće doći do ozbiljnijih poremećaja i da će se problem riješiti sam od sebe ili kroz pojedinačne političke inicijative. Zbog takvih procjena transportni sektor je u pojedinim trenucima ostao usamljen u svojim upozorenjima, posebno tokom marta ove godine.
Danas je, međutim, svima jasno da problem nije nestao. Naprotiv, on dolazi punim intenzitetom i prijeti da od 1. septembra 2026. godine ozbiljno ugrozi poslovanje međunarodnih prevoznika iz Bosne i Hercegovine i cijelog regiona Zapadnog Balkana.
Zato se danas mora postaviti jednostavno pitanje:
Ako su upozorenja prevoznika bila tačna, ako su najavljeni problemi postali realnost, kakav će biti odgovor institucija Bosne i Hercegovine?
Hoćemo li i dalje slušati objašnjenja zašto nešto nije moguće uraditi ili ćemo konačno dobiti konkretne mjere za zaštitu sektora koji ostvaruje značajan priliv deviznih sredstava, zapošljava desetine hiljada ljudi i predstavlja jednu od rijetkih privrednih grana koja je konkurentna na međunarodnom tržištu?
Vrijeme za odgovore ubrzano ističe. Od 1. septembra više neće biti dovoljno govoriti o problemu. Biće potrebno ponuditi rješenja.
