Posljedice dugogodišnjeg neplanskog zapošljavanja, izostanka stvarnih procesa rekonstrukcije i restrukturiranja, kao i oslanjanja isključivo na budžetska sredstva, dovele su željeznički sektor u Bosni i Hercegovini u stanje ozbiljne neefikasnosti.
Upravljanje zasnovano na administrativnim odlukama, bez tržišne i operativne logike, rezultiralo je gubitkom konkurentnosti, smanjenjem obima transporta i, nažalost, otpuštanjem zaposlenih te daljim urušavanjem domaćih željezničkih operatera.
Konzorcijum Logistika Bosne i Hercegovine smatra da je neophodan hitan zaokret – sa socijalnog modela ka operativno-razvojnom pristupu.
U tom cilju predlažemo sljedeće mjere:
1. Donošenje Zakona o intermodalnom transportu
Uspostavljanje jasnog pravnog okvira za integraciju željezničkog, drumskog i pomorskog transporta, uz razvoj logističkih i intermodalnih centara.
2. Razvoj kontejnerskih terminala (strateške lokacije)
Banja Luka, Doboj, Šamac i Novi Zvornik – kao osnova za formiranje nacionalne logističke mreže.
3. Aktivacija modela „104 para vozova“
Trasa:
Rijeka – Novi Grad – Prijedor – Banja Luka – Doboj – Tuzla – Zvornik,
sa krakom prema Šamcu
Cilj: povećanje transportnih kapaciteta, rasterećenje drumskog saobraćaja i direktno povezivanje sa lukom Rijeka i regionalnim tokovima robe.
4. Integracija željezničkog sistema BiH
Povezivanje Željeznica Federacije Bosne i Hercegovine sa pravcem prema luci Ploče (Ploče – Sarajevo – Doboj – Šamac), čime se uspostavlja jedinstven logistički koridor kroz Bosnu i Hercegovinu.
Tim koji smo okupili smatra da predložene mjere predstavljaju nužnu „terapiju“ za stabilizaciju i održavanje željezničkog saobraćaja u Bosni i Hercegovini.
Njihovom implementacijom stvaraju se realni preduslovi za obnovu međunarodnog teretnog (cargo) saobraćaja, što je osnov za dalji razvoj sektora. Paralelno s tim, otvara se mogućnost postepenog uvođenja putničkih linija prema zapadnim destinacijama, uz istovremeno povezivanje sa istočnim pravcima.
Poseban značaj ovih mjera ogleda se u integraciji željezničkog sistema Bosne i Hercegovine u ključne evropske transportne pravce, prije svega:
• Pan-evropski koridor Vc
• Mediteranski TEN-T koridor
• Zapadnobalkanski transportni koridori
Kroz definisane pravce:
Rijeka – Novi Grad – Prijedor – Banja Luka – Doboj – Tuzla – Zvornik – Šamac – Ploče,
Bosna i Hercegovina dobija mogućnost direktnog uključivanja u evropske logističke tokove, povezivanja sa ključnim lukama i jačanja svoje geostrateške pozicije.
Na ovaj način:
• jača se intermodalnost (luka – željeznica – drumski transport)
• povećava konkurentnost privrede
• smanjuje zavisnost od drumskog transporta
• otvara pristup EU fondovima i infrastrukturnim investicijama
Predloženi model ne predstavlja samo mjeru opstanka, već strateški zaokret ka modernom, održivom i konkurentnom željezničkom sistemu.
Bez ovakvog pristupa, željeznice u Bosni i Hercegovini će nastaviti gubiti tržište.
Sa ovim mjerama, željeznica može postati ključni stub razvoja logistike i mobilnosti u regionu.
ANALIZA STANJA – Željeznice Republike Srpske
Trenutno stanje u sektoru ukazuje na ozbiljne sistemske slabosti u upravljanju i strateškom planiranju. Dugogodišnji izostanak operativnih reformi, nedovoljno korištenje postojećih kapaciteta i fokus na kratkoročna administrativna rješenja doveli su do pada efikasnosti i tržišne pozicije.
Posljedice takvog pristupa danas su vidljive:
• smanjen obim transporta
• neiskorišteni infrastrukturni i operativni kapaciteti
• rast zavisnosti od budžetske podrške
• pritisci na radna mjesta i najave otpuštanja zaposlenih
Posebno zabrinjava činjenica da se, umjesto aktivacije razvojnih modela (poput povećanja broja vozova, intermodalnih rješenja i regionalnog povezivanja), pristupa mjerama koje direktno pogađaju zaposlene.
Jasno je da odgovornost mora biti utvrđena.
Ukoliko dođe do otpuštanja zaposlenih, neophodno je da se precizno identifikuju uzroci i odgovorni nivoi upravljanja, uključujući:
• upravljačke strukture unutar sistema
• nadležne institucije i resorno ministarstvo
• donosioce odluka u prethodnom periodu
Tim smatra da se teret krize ne može i ne smije prebacivati isključivo na radnike, bez prethodnog iscrpljivanja svih mogućnosti restrukturiranja, optimizacije i razvoja.
Prioritet mora biti:
• aktivacija operativnih modela (npr. povećanje obima saobraćaja)
• razvoj intermodalnih rješenja
• povezivanje sa regionalnim i EU koridorima
• očuvanje radnih mjesta kroz rast, a ne kroz smanjenje
Bez jasne odgovornosti i promjene pristupa, željeznički sektor će nastaviti da gubi funkciju i značaj.
Rješenje nije u smanjenju sistema, već u njegovoj aktivaciji i modernizaciji.
