LOGISTIKA.ba | 9. novembar 2026.

Evropskom transportnom tržištu nedostaje približno 500.000 profesionalnih vozača, dok istovremeno šengenska pravila ograničavaju boravak profesionalnih vozača iz trećih zemalja na 90 dana u periodu od 180 dana. Britansko udruženje drumskih prevoznika Road Haulage Association (RHA) zatražilo je da se ovo pitanje uvrsti u pregovore između Velike Britanije i Evropske unije, planirane za 20. novembar 2026. godine.

Ono na šta transportna udruženja Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije upozoravaju već duže vrijeme sada postaje sve izraženije međunarodno pitanje.

BRITANSKI PREVOZNICI TRAŽE POSEBAN STATUS PROFESIONALNIH VOZAČA

Britansko udruženje RHA pozvalo je svoju vladu i Evropsku komisiju da tokom predstojećih razgovora razmotre poseban režim mobilnosti profesionalnih vozača.

Zahtjevi uključuju:

• Uzajamno izuzeće profesionalnih vozača u međunarodnom transportu od ograničenja 90/180 dana.
• Pojednostavljenje graničnih i carinskih procedura.
• Praktičnu i proporcionalnu primjenu elektronskog sistema ulaska i izlaska EES.
• Uvažavanje specifičnosti drumskog transporta robe, autobusnog prevoza i lakih dostavnih vozila.
• Uspostavljanje pravila koja omogućavaju nesmetano obavljanje međunarodnih transportnih operacija.

Britanski prevoznici upozoravaju da postojeća ograničenja smanjuju raspoloživost profesionalnih vozača i otežavaju međunarodni transport.

EVROPI NEDOSTAJE OKO 500.000 PROFESIONALNIH VOZAČA

Prema podacima koje prenosi RHA, pozivajući se na Međunarodnu uniju drumskog transporta (IRU), evropskom transportnom tržištu nedostaje približno pola miliona profesionalnih vozača.

Posebno zabrinjava podatak da su približno dvije trećine drumskih transportnih kompanija morale odbiti određene transportne poslove zbog nedostatka odgovarajućih vozača.

Ovakvi pokazatelji otvaraju ozbiljno pitanje buduće održivosti evropskih lanaca snabdijevanja.

Evropska privreda zahtijeva pouzdan transport, ali postojeća ograničenja boravka dodatno otežavaju korištenje raspoloživih profesionalnih kapaciteta iz trećih zemalja.

TURSKA I ZAPADNI BALKAN – ISTI PROBLEM, ISTI ZAHTJEVI

Krajem oktobra 2026. godine turski profesionalni vozači protestovali su na graničnim prelazima prema Bugarskoj.

Prema informacijama koje prenosi Trans.info, približno 6.000 teretnih vozila bilo je pogođeno zastojima na prelazima Kapıkule–Kapitan Andreevo i Hamzabeyli–Lesovo.

Proteste je podržalo tursko udruženje međunarodnih drumskih prevoznika UND.

Istovremeno, transportna udruženja Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije tokom 2026. godine upozoravala su na posljedice ograničenja boravka profesionalnih vozača.

Njihov zajednički zahtjev odnosi se na uspostavljanje posebnog režima za profesionalne vozače koji obavljaju međunarodni transport.

Profesionalni vozač koji obavlja međunarodni transport nije turista. Njegov boravak povezan je s izvršavanjem transportnog naloga i funkcionisanjem međunarodnih lanaca snabdijevanja.

Međutim, prema postojećim pravilima, profesionalna svrha putovanja sama po sebi ne predstavlja osnov za izuzeće od ograničenja kratkotrajnog boravka.

EES – DIGITALNA KONTROLA DODATNO OTVARA PITANJE MOBILNOSTI

Elektronski sistem ulaska i izlaska iz šengenskog prostora (EES) omogućava preciznije evidentiranje prelazaka granice i trajanja boravka državljana trećih zemalja koji podliježu njegovoj primjeni.

Ograničenje 90/180 dana postojalo je i prije uvođenja EES-a.

Međutim, digitalizovana evidencija omogućava efikasniju provjeru iskorištenih dana boravka.

Za profesionalne vozače koji redovno obavljaju međunarodni transport to znači dodatnu potrebu za pažljivim planiranjem radnih angažmana i raspoloživih dana boravka.

EVROPSKA KOMISIJA PRIZNAJE PROBLEM, ALI RJEŠENJE JOŠ NIJE USVOJENO

Prema informacijama iz izvještaja Trans.info, Evropska komisija je u svojoj viznoj strategiji prepoznala potrebu pojedinih profesionalnih kategorija za boravkom dužim od 90 dana tokom perioda od 180 dana.

Najavljeno je razmatranje pragmatičnih rješenja u saradnji s državama članicama.

Ipak, kasnija pojašnjenja Komisije nisu potvrdila spremnost na izmjenu šengenskih pravila za profesionalne vozače.

To znači da najave razgovora i političke inicijative još ne predstavljaju usvojeno pravno rješenje.

BOSNA I HERCEGOVINA – TRANSPORTNA POLITIKA MORA IMATI KONKRETNE REZULTATE

Za prevoznike iz Bosne i Hercegovine ovo pitanje ima neposredan ekonomski značaj.

Ograničenja boravka profesionalnih vozača utiču na mogućnost organizovanja međunarodnih transportnih operacija, planiranje rada vozača i korištenje transportnih kapaciteta.

Zbog toga je neophodno nastaviti koordinisano djelovanje nadležnih institucija i transportnih udruženja prema Evropskoj komisiji i državama članicama.

Posebno je važno da Bosna i Hercegovina, zajedno s regionalnim partnerima, predstavi konkretne posljedice postojećih ograničenja i pravno održive prijedloge njihovog prevazilaženja.

Nije dovoljno samo konstatovati da problem postoji. Potrebno je obezbijediti institucionalnu koordinaciju, međunarodnu podršku i konkretne pregovaračke rezultate.

20. NOVEMBAR – NOVA PRILIKA ZA OTVARANJE EVROPSKOG DIJALOGA

Najavljeni razgovori Velike Britanije i Evropske unije 20. novembra mogu predstavljati priliku da pitanje mobilnosti profesionalnih vozača dobije dodatnu političku pažnju.

Ipak, eventualno rješenje za britanske vozače ne bi automatski značilo njegovo proširenje na vozače Zapadnog Balkana.

Zato je neophodno nastaviti regionalnu saradnju i zahtijevati jednak, pravno održiv pristup profesionalnoj mobilnosti.

EVROPI NEDOSTAJE 500.000 VOZAČA. PROFESIONALNI VOZAČI ZAPADNOG BALKANA ŽELE DA RADE. VRIJEME JE ZA RJEŠENJE KOJE UVAŽAVA POTREBE MEĐUNARODNOG TRANSPORTA.

Nažalost, moramo otvoreno postaviti pitanje: da li države Zapadnog Balkana imaju dovoljno kredibilan, jedinstven i snažan politički odgovor na problem profesionalnih vozača i ograničenja 90/180 dana?

Dosadašnji rezultati ne daju mnogo razloga za zadovoljstvo.

Ministarstva nadležna za transport, vanjske poslove i evropske integracije nisu pokazala dovoljan stepen zajedničkog djelovanja, institucionalne odlučnosti i međunarodnog lobiranja kako bi se ovo pitanje nametnulo kao jedan od prioriteta razgovora s Evropskom komisijom.

Prevoznici su upozoravali, pisali, organizovali sastanke, protestovali i predlagali rješenja.

A šta smo dobili?

Zabrinutost. Razumijevanje. Najave razgovora. Nova obećanja.

Ali profesionalni vozači i dalje broje dane, a transportne kompanije gube mogućnost da normalno planiraju poslovanje.

NAKON 90 DANA PROFESIONALNI VOZAČ POSTAJE PROBLEM?

Postavljamo jednostavno pitanje:

Kako je moguće da profesionalni vozač, koji 90 dana uredno izvršava transportne naloge, poštuje propise i učestvuje u snabdijevanju evropske privrede, nakon isteka dozvoljenog boravka postaje lice koje više nema pravo da nastavi isti posao pod istim režimom kratkotrajnog boravka?

Pravila boravka imaju svoju pravnu i sigurnosnu svrhu. Međutim, profesionalni vozači ne mogu se posmatrati isključivo kroz administrativnu statistiku ulazaka i izlazaka.

Zar profesionalni vozač nakon 90 dana postaje sigurnosni rizik samo zato što je nastavio raditi svoj posao?

Ne postaje automatski sigurnosna prijetnja, ali se može naći u situaciji da daljnjim boravkom prekrši propise.

Upravo ta nesrazmjera između prirode njegovog posla i režima boravka zahtijeva ozbiljno političko i pravno rješenje.

Jednostavno – nije fer!

EVROPSKI INTERESI SU ORGANIZOVANI. A GDJE JE ZAJEDNIČKI NASTUP ZAPADNOG BALKANA?

Interesi država članica Evropske unije i njihovih transportnih asocijacija zastupaju se kroz razvijene institucionalne mehanizme.

Sada i britanski prevoznici zahtijevaju poseban režim za profesionalne vozače.

Turski prevoznici upozoravaju na posljedice ograničenja.

Asocijacije Zapadnog Balkana godinama ukazuju na isti problem.

Ali države Zapadnog Balkana još uvijek nemaju dovoljno snažan, usaglašen i prepoznatljiv zajednički politički nastup prema Briselu.

Umjesto zajedničke regionalne strategije, često gledamo pojedinačne nastupe, protokolarne sastanke, medijske objave i političku samopromociju.

Transportna politika ne može se voditi preko TikToka, fotografija sa sastanaka i pojedinačnih ministarskih objava.

Potrebni su pregovori, konkretni prijedlozi, pravni argumenti, ekonomske analize i zajednički institucionalni pritisak.

Profesionalni vozači ne traže političku promociju.

Traže pravo da obavljaju svoj posao u predvidivom i pravno uređenom sistemu.

ZAPADNI BALKAN I TURSKA – ZAJEDNIČKI INTERES MOŽE POSTATI ZAJEDNIČKA SNAGA

Prevoznici se okupljaju.

Transportne asocijacije iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i drugih zemalja regiona prepoznaju potrebu za zajedničkim djelovanjem.

Uključivanje turskih transportnih asocijacija moglo bi značajno ojačati međunarodnu vidljivost ovog pitanja.

Zajednički nastup mora pokazati da se ne radi samo o pojedinačnim problemima profesionalnih vozača, nego o funkcionisanju međunarodnih robnih tokova.

Zapadni Balkan i Turska nisu nevažni učesnici evropskih lanaca snabdijevanja.

Ako regionalne asocijacije zajednički dokumentuju transportne tokove, količine robe, broj angažovanih vozača i ekonomske posljedice ograničenja, njihovi zahtjevi mogu dobiti mnogo veću pregovaračku težinu.

Procjenu o približno 20 miliona tona robe u relevantnim lancima snabdijevanja potrebno je potvrditi zajedničkom statističkom analizom.

Ali suština je jasna:

Možda pojedinačno predstavljamo mala transportna tržišta, ali zajedno smo važan dio evropskog sistema snabdijevanja.

BALKANSKE ASOCIJACIJE SU POKAZALE STRPLJENJE. ALI STRPLJENJE NIJE BESKONAČNO.

Transportne asocijacije Zapadnog Balkana godinama su pokušavale institucionalnim putem pronaći rješenje.

Slati dopise, organizovati sastanke, učestvovati u konsultacijama i tražiti podršku evropskih institucija.

Uprkos tome, konkretno i održivo rješenje problema 90/180 dana još nije postignuto.

Zbog toga među prevoznicima raste osjećaj da njihovi argumenti nisu dobili odgovarajuću političku težinu.

Asocijacije su očekivale partnerski odnos s Briselom. Danas imaju mnogo razloga za razočaranje.

Da li će se evropski pristup promijeniti?

Vidjećemo.

Ali jedno je sigurno: transportne kompanije ne mogu poslovne odluke zasnivati isključivo na čekanju političkih odgovora.

PREVOZNICI NISU ČEKALI – RESTRUKTURIRAJU SE, REORGANIZUJU I TRAŽE NOVA RJEŠENJA

Dok institucije razmatraju mogućnosti, transportne kompanije svakodnevno donose teške poslovne odluke.

Traže nove modele organizacije međunarodnog transporta.

Razmatraju reorganizaciju poslovanja, promjene transportnih ruta, drugačije angažovanje vozača i prilagođavanje tržištima.

Dio kompanija razmatra i preseljenje poslovnih aktivnosti u države Evropske unije.

To nisu jednostavne poslovne odluke.

One mogu imati dugoročne posljedice za zaposlenost, investicije, poreske prihode i ukupnu konkurentnost domaće privrede.

Kada domaći prevoznik mora razmišljati o preseljenju poslovanja da bi mogao nastaviti obavljati međunarodni transport, onda to više nije samo problem transportnog sektora. To postaje pitanje ekonomske politike države.

NAPAD NA DRUMSKI TRANSPORT JESTE UDAR NA KRVOTOK PRIVREDE

Drumski transport nije izdvojena djelatnost.

On povezuje industriju, trgovinu, poljoprivredu, proizvodnju i međunarodna tržišta.

Bez pouzdanog transporta nema stabilnog izvoza, redovnog snabdijevanja niti konkurentne proizvodnje.

Zato ograničenja koja smanjuju raspoloživost profesionalnih vozača mogu imati posljedice daleko izvan transportnih kompanija.

Drumski prevoznici predstavljaju krvotok privrede. Kada se ograniči njihova sposobnost rada, posljedice osjećaju i proizvođači, izvoznici, trgovci i građani.

Nažalost, još uvijek ne vidimo dovoljno snažnu i koordinisanu poruku država Zapadnog Balkana da se ovdje radi o ozbiljnom ekonomskom riziku.

Ministarstva moraju jasno predstaviti moguće posljedice po privredu i zahtijevati odgovarajuća rješenja.

Ne samo deklarativno.

Ne samo na konferencijama.

Ne samo kroz saopštenja.

Nego konkretnim, zajedničkim i kontinuiranim institucionalnim djelovanjem.

ZAVRŠNA PORUKA REDAKCIJE LOGISTIKA.ba

KOGA BRIGA?

Evropi nedostaje približno 500.000 profesionalnih vozača.

Britanski prevoznici traže izuzeće.

Turski prevoznici protestuju.

Prevoznici Zapadnog Balkana godinama upozoravaju.

Transportne kompanije se reorganizuju, traže rješenja i pokušavaju sačuvati poslovanje.

A politički odgovori i dalje zaostaju za ozbiljnošću problema.

Ne tražimo privilegije. Tražimo da se profesionalni međunarodni transport prepozna kao djelatnost koja zahtijeva poseban, pravno uređen režim mobilnosti.

Vrijeme je da države Zapadnog Balkana prestanu nastupati pojedinačno i da, zajedno s transportnim asocijacijama i zainteresovanim međunarodnim partnerima, izgrade jedinstvenu pregovaračku platformu.

Jer pitanje više nije samo koliko dana profesionalni vozač može boraviti u šengenskom prostoru.

Pitanje je koliko dugo naše privrede mogu podnositi posljedice neusklađenosti administrativnih pravila s potrebama međunarodnog transporta.

I zato ponovo pitamo:

KOGA BRIGA?

Ako je transport krvotok privrede, onda se o njegovoj budućnosti ne odlučuje političkom promocijom, nego odgovornošću, znanjem i konkretnim rezultatima.

Redakcija LOGISTIKA.ba

Izvor: Trans.info, 9. novembar 2026, Katarzyna Rybarczyk, „Fahrermangel verschärft sich: Spediteure fordern Schengen-Ausnahme“.

Stručna analiza i komentar: Redakcija LOGISTIKA.ba