Najveći evropski proizvođači kamiona upozoravaju da tržište i infrastruktura ne prate tempo propisa. Ključni problem više nije samo proizvodnja električnih i vodoničnih kamiona, već pitanje gdje ih puniti, koliko brzo dobiti priključak na elektroenergetsku mrežu i može li prevoznik takvo vozilo ekonomski opravdati.
LOGISTIKA.ba | 16. septembar 2026.
Evropska industrija kamiona traži dodatne tri godine za ostvarivanje CO₂ ciljeva koji se odnose na 2030. godinu.
Prema informacijama predstavljenim tokom IAA Transportation u Hannoveru, rukovodioci kompanija DAF Trucks, Daimler Truck, Ford Otosan, Iveco Group, MAN Truck & Bus, Scania Group i Volvo Group smatraju da bi rok praktično trebalo pomjeriti sa 2030. na 2033. godinu.
Argument proizvođača je jednostavan: vozila postoje i investicije u nove pogonske tehnologije su pokrenute, ali infrastruktura i ekonomski uslovi njihove masovne primjene kasne.
Samo 2,4% novih teških vozila je bez emisija
Prema podacima koje navodi ACEA, vozila sa nultom emisijom trenutno predstavljaju tek oko 2,4% novih registracija teških komercijalnih vozila u Evropi.
Razlike između pojedinih tržišta dodatno pokazuju koliko je tranzicija neujednačena.
U Poljskoj, Španiji i Italiji udio je i dalje ispod 1%, dok Njemačka dostiže oko 4,3%, a Francuska oko 2,4%.
Za proizvođače je to upozorenje da se regulatorni zahtjevi i stvarna tržišna transformacija trenutno kreću različitim brzinama.
Manje od 2.000 javnih punjača pogodnih za teške kamione
Jedan od najvećih problema nije sam električni kamion – već infrastruktura koja mora omogućiti njegov svakodnevni rad.
Prema podacima ACEA koje prenosi Trans.info, u Evropi trenutno postoji manje od 2.000 javno dostupnih punjačkih mjesta pogodnih za teške kamione.
Procjena industrije je da bi za ostvarivanje ciljeva do 2030. trebalo instalirati najmanje:
700 novih punjačkih mjesta za kamione svakog mjeseca.
Poseban problem predstavljaju elektroenergetske mreže. Dobijanje novih priključaka dovoljne snage za velike logističke terminale i kamionske punionice u pojedinim slučajevima može trajati godinama.
Situacija sa vodonikom još je zahtjevnija. Prema podacima koje navodi ACEA, broj odgovarajućih stanica za snabdijevanje teških vozila vodonikom u Evropi i dalje je izuzetno mali.
Problem prevoznika je TCO, a ne samo cijena kamiona
Za transportnu kompaniju odluka o prelasku na vozilo sa nultom emisijom ne završava kupovinom kamiona.
Ključno pitanje je TCO – Total Cost of Ownership, odnosno ukupni trošak vlasništva i eksploatacije vozila.
Prevoznik mora istovremeno analizirati:
nabavnu cijenu vozila → finansiranje → cijenu električne energije → infrastrukturu u bazi → javno punjenje → vrijeme punjenja → korisnu nosivost → planiranje ruta → putarine → održavanje → ostatak vrijednosti vozila.
Ako taj poslovni model nije konkurentan dizelskom kamionu, regulatorni cilj sam po sebi neće biti dovoljan da ubrza obnovu evropske flote.
Zbog toga proizvođači traže i širu primjenu CO₂ diferenciranih putarina, kao i usmjeravanje dijela prihoda od putarina i sistema trgovanja emisijama u infrastrukturu i podršku nabavci vozila sa nultom emisijom.
Šta trenutno propisuje EU?
Važno je razlikovati zahtjev industrije od trenutno važećih evropskih pravila.
EU je usvojila znatno strožije standarde za emisije CO₂ novih teških vozila. Regulatorni okvir predviđa progresivno smanjenje emisija prema ciljevima za 2030, 2035. i 2040. godinu.
U evropskom regulatornom okviru cilj za 2030. postavljen je na 45% smanjenja, zatim 65% od 2035. i 90% od 2040. godine, uz tehničke razlike u načinu na koji se ciljevi primjenjuju na pojedine grupe vozila i referentne periode.
Za nove gradske autobuse predviđen je još brži prelazak – 90% novih vozila trebalo bi biti bez emisija 2030, a 100% od 2035. godine.
Dakle:
2030. – 45%
2035. – 65%
2040. – 90%
Zahtjev proizvođača da se rok vezan za 2030. pomjeri na 2033. godinu nije trenutno važeće pravilo EU, već inicijativa industrije.
EU je već napravila jedan korak prema fleksibilnosti
Ova inicijativa dolazi nakon što je EU već tokom 2026. godine intervenisala u regulatorni sistem.
Savjet EU je 30. marta 2026. formalno usvojio ciljanu izmjenu pravila kojom je proizvođačima uvedena privremena fleksibilnost u načinu ispunjavanja CO₂ obaveza.
Međutim, Savjet je izričito naglasio da ta izmjena ne mijenja dugoročne ciljeve smanjenja emisija.
To je veoma važna razlika: Brise
