Nemačka policija zaustavila je kamion nakon što je prijavljeno da je njegov digitalni tahograf zabeležio brzinu do 156 kilometara na sat. Policajci takođe sumnjaju da je uređaj možda bio neovlašteno. Slučaj naglašava šire pitanje za prevoznike i vozače širom Evrope: da li je ispis tahografa, sam po sebi, dovoljan za izdavanje kazne za prekoračenje brzine? Odgovor zavisi od zemlje, lokalne prakse i sudskih presuda – uključujući i nedavnu odluku u Italiji koja je ponovo pokrenula raspravu.
Nakon što su zaustavili vozilo, policajci su pregledali podatke digitalnog tahografa. Prema očitavanju, kamion je dostigao brzinu do 156 kilometara na sat. Policija je saopštila da slučaj prevazilazi navodni prekršaj prekoračenja brzine. Istražitelji su takođe prijavili sumnju na manipulaciju tahografom, što bi moglo proširiti istragu na potencijalno falsifikovanje tehničke evidencije. Oduzeta je vozačka dozvola, vozačka kartica i ključevi vozila.
Pored ovog specifičnog incidenta, slučaj pokreće ponavljajuće pravno i operativno pitanje: mogu li sami podaci tahografa opravdati kaznu za prekoračenje brzine?
Italijanski sud: ispis tahografa nije dovoljan
Sredinom juna, sud u Brindisiju poništio je novčanu kaznu izrečenu vozaču kamiona gde je jedini dokaz bio ispis iz digitalnog tahografa.
Sudija je napomenuo da su tahografi prvenstveno dizajnirani za praćenje vremena vožnje, pauze i periode odmora prema Uredbi (EU) br. 165/2014 – a ne za sprovođenje ograničenja brzine.
Budući da organ nije pružio dodatne dokaze, kao što je merenje iz kamere za brzinu ili druge opreme za sprovođenje, kazna je poništena. Po mišljenju suda, oslanjajući se isključivo na tahografski zapis nije ispunio standard potreban za pripisivanje prekršaja prekoračenja brzine vozaču.
To ne znači da se podaci tahografa automatski isključuju iz postupka. U Italiji tumačenje ostaje osporeno: presuda italijanskog Vrhovnog suda dozvolila je da se tahografski zapisi koriste kao dokaz u određenim okolnostima.
Evropska komisija je već odmerila
Presuda Brindisija nije prva odluka Italije ove vrste. Promena u delu italijanske sudske prakse usledila je nakon akcije Evropske komisije, koja je 2020. godine osporila nacionalna pravila koja su omogućavala rutinske novčane kazne zasnovane isključivo na podacima tahografa.
U proceni Komisije, taj pristup je u suprotnosti sa Uredbom (EU) br. 165/2014, jer je osnovna svrha tahografa praćenje radnog vremena profesionalnih vozača – a ne opšte sprovođenje ograničenja brzine.
U to vreme, Brisel je pozvao Italiju da izmeni svoja pravila, upozoravajući da bi neuspeh u tome mogao na kraju dovesti do postupka pred Sudom pravde Evropske unije.
Kakav je pristup u Poljskoj?
U Poljskoj, Inspektorat za drumski saobraćaj ne izdaje kazne za prekoračenje brzine samo na osnovu istorijskih zapisa tahografa.
Glavni razlog je praktičan: samo trag brzine ne identifikuje jasno gde se prekršaj dogodio, koje ograničenje brzine se primenjuje na toj lokaciji ili kontekst potreban za procenu situacije. Poljsko Ministarstvo infrastrukture je u više navrata uveravao sektor transporta i logistike da se rutinske kazne zasnovane isključivo na podacima tahografa neće koristiti.
Ipak, informacije o tahografu i dalje mogu biti relevantne. Može podržati rekonstrukciju nesreće i može se koristiti u takozvanim slučajevima prekoračenja brzine – kada tahograf snima vožnju iznad podešavanja limitera duže od jednog minuta.
Kako se sprovođenje razvija i rizici od prevare rastu, prevoznici takođe obraćaju veću pažnju na usklađenost i kazne povezane sa zloupotrebom tahografa, kao što se vidi u pristupu Švedske tahografskim kaznama.
Nemačka dozvoljava podatke tahografa kao dokaz – sa ograničenjima
Nemačka ima nijansiraniji pogled. Odluke viših regionalnih sudova, uključujući OLG Hamm i OLG Keln, godinama su dozvolile da se tahografski zapisi koriste kao dokaz u slučajevima prekoračenja brzine.
Sudovi su takođe ukazali da nedostatak ažurne verifikacije ne eliminiše automatski dokaznu vrednost zapisa – iako bi trebalo da se primeni odgovarajuća margina greške u korist vozača.
Čak i tako, to ne znači da svaki istorijski unos tahografa rezultira novčanom kaznom. Sudska praksa se fokusira na to da li dokazi mogu biti prihvaćeni u postupku, a ne na to da li vlasti treba da vode rutinsko sprovođenje na osnovu kasnije analize podataka. U praksi, nemačke službe uglavnom ne izdaju karte isključivo iz podataka tahografa pregledanih nakon činjenice, jer očitavanje ne utvrđuje koje ograničenje brzine se primenjuje u vreme i na mestu snimljenog događaja.
Debata se takođe povezuje sa širim zabrinutostima u vezi sa integritetom i usklađenošću uređaja, posebno u svetlu diskusija o bezbednosti tahografa i kako ranjivosti mogu uticati na sprovođenje i dokaze.
U slučaju A6, tahograf nije jedini dokaz
Zaustavljanje AKSNUMKS-a ilustruje zašto je kontekst važan kada se podaci tahografa koriste u sprovođenju. U ovom slučaju, zapis uređaja bio je samo jedan element dokazne slike. Policija je takođe imala izveštaj svedoka koji opisuje izuzetno brzu vožnju, a tokom inspekcije pronašli su indikacije moguće manipulacije tahografom.
Sumnja na ometanje tehničke evidencije može imati znatno ozbiljnije posledice od samog čitanja brzine. Istovremeno, slučaj naglašava širu tačku: unos tahografa ne utvrđuje automatski odgovornost vozača. Da li se može koristiti kao dokaz zavisi od nacionalnih pravila, okolnosti incidenta i načina na koji organi za sprovođenje i sudovi primenjuju zakon.
Izvor: Truck clocked at 156 km/h on A6 but can tachograph data prove speeding?










