Diesel kriza i alternativni pogoni: realnost transporta između pritiska i tranzicije

Autor: Prof. dr Velibor Peulić

Transportni sektor u Evropi ulazi u jednu od najzahtjevnijih faza u posljednjih nekoliko decenija. Rast cijena dizel goriva, uzrokovan globalnim geopolitičkim poremećajima, dodatno je ogolio strukturalne slabosti sektora koji već godinama funkcioniše na granici održivosti.

Ono što se danas dešava nije samo energetska kriza – to je kriza poslovnog modela drumskog transporta.

Diesel više nije stabilna osnova poslovanja

Primjeri iz prakse jasno pokazuju razmjere problema. Transportne kompanije koje mjesečno troše stotine hiljada litara goriva suočavaju se sa dodatnim troškovima koji dostižu i preko 100.000 eura mjesečno. Ključni problem nije samo rast cijena – već činjenica da se ti troškovi ne mogu u potpunosti prenijeti na korisnike usluga.

Time transport ponovo preuzima ulogu „amortizera“ ekonomije – sektora koji apsorbuje poremećaje kako bi ostatak privrede mogao funkcionisati.

Međutim, taj model više nije održiv.

Analiza kretanja cijena dizel goriva u regionu (mart 2026)

U posljednje tri sedmice marta 2026. godine evidentan je trend rasta cijena dizel goriva u regionu Zapadnog Balkana, uz relativno ujednačen nivo cijena, ali različitu dinamiku povećanja.

Uporedni pregled (prosječne cijene €/l)

📊 Izvori: komorski podaci BiH, regionalni pregledi cijena i tržišni izvještaji

LNG i BioLNG – tranziciono rješenje koje već daje rezultate

U takvim okolnostima, dio kompanija okreće se alternativnim pogonima, prije svega LNG-u i BioLNG-u. Iskustva iz Njemačke i zapadne Evrope pokazuju da ova tehnologija više nije eksperimentalna – već operativno i ekonomski održiva.

Kompanije koje su prešle na LNG flote navode:

• stabilnije troškove goriva
• manju osjetljivost na tržišne šokove
• dugoročno niže operativne troškove

Važno je naglasiti: tranzicija se ne dešava kroz idealna rješenja, već kroz ona koja su trenutno primjenjiva.

U tom kontekstu, LNG predstavlja realan most između dizela i budućih tehnologija.

Električni kamioni – rješenje sa jasnim ograničenjima

Elektrifikacija transporta nesumnjivo napreduje, ali njena primjena danas je jasno ograničena.

Električni kamioni već pokazuju dobre rezultate u:

• gradskoj distribuciji
• logistici „zadnje milje“
• kratkim i planiranim rutama

Međutim, u međunarodnom drumskom transportu – koji je kičma ekonomije regiona – njihova primjena je i dalje vrlo ograničena.

Zato je važno jasno reći:

Ko danas traži od prevoznika da pređu na električne kamione u međunarodnom transportu – ne razumije realnost sektora.

Bosna i Hercegovina – dvostruki pritisak bez sistemskog odgovora

Dok evropske kompanije traže modele tranzicije, transportni sektor u Bosni i Hercegovini suočava se sa dodatnim, specifičnim problemima:

• nema povrata akciza na gorivo
• nema subvencija za zelenu tranziciju
• nema razvijene infrastrukture za LNG ili električna vozila
• dodatno opterećenje kroz čekanja na granicama i pravilo 90/180

To znači da domaći prevoznici nisu samo izloženi tržišnim pritiscima – već i sistemskom zanemarivanju.

Drugim riječima:

Evropa traži izlaz iz diesel krize.
Bosna i Hercegovina još uvijek traži uslove za opstanak transportnog sektora.

Ko će preživjeti tranziciju?

Ključno pitanje više nije da li će alternativni pogoni zamijeniti dizel – to je izvjesno.

Pravo pitanje je:
ko će imati kapacitet da preživi tranziciju do tog trenutka.

Bez:

• fiskalnog rasterećenja
• jasne transportne politike
• ulaganja u infrastrukturu
• i partnerskog odnosa institucija prema sektoru

veliki broj malih i srednjih transportnih kompanija neće imati mogućnost da učestvuje u toj tranziciji.

Transport nije samo jedna od djelatnosti – on je krvotok ekonomije. Kada transport stane, staje i privreda.

Zato je krajnje vrijeme da se umjesto deklarativnih politika pređe na konkretne mjere.

Jer tranzicija ka alternativnim pogonima neće čekati.
Ali pitanje je – hoće li transportni sektor u Bosni i Hercegovini dočekati tu tranziciju.