Poljska slijedi primjer Njemačke, gdje je trenutno u toku oko 6.000 krivičnih postupaka povezanih s kršenjem sankcija prema Rusiji i Bjelorusiji. I u Poljskoj raste broj zaplijenjene robe i pojačanih carinskih kontrola, a rizici od sankcija više ne pogađaju samo velike izvoznike – danas su obuhvaćeni svi segmenti lanca snabdijevanja.
Mnogi privrednici i dalje pogrešno vjeruju da se sankcije odnose isključivo na kompanije koje direktno posluju s Rusijom ili Bjelorusijom. Međutim, realnost je drugačija: sankcije su postale sastavni dio obavezne poslovne pažnje (due diligence) i sve više utiču na gotovo sve privredne sektore.
Evropska unija primjenjuje strogi pristup – neznanje ne oslobađa odgovornosti. Kršenja sankcija sankcionišu se bez obzira na to da li su počinjena namjerno ili iz nehata.
Ko je izložen riziku?
Odgovornost za poštovanje sankcija danas snose gotovo svi učesnici u lancu snabdijevanja:
-
Uvoznici moraju dokazati da proizvodi i njihove komponente ne potiču iz sankcionisanih zemalja.
-
Izvoznici odgovaraju za to da roba ne završi kod sankcionisanih kupaca, ni posredno preko trećih zemalja.
-
Logističke i transportne kompanije mogu snositi odgovornost ako prevoze sankcionisanu robu ili ignorišu upozoravajuće signale.
-
Proizvođači su dužni provjeriti porijeklo sirovina i komponenti, čak i kada dolaze od dugogodišnjih evropskih dobavljača.
-
Infrastrukturne, željezničke i energetske kompanije odgovorne su i za aktivnosti svojih dobavljača i podizvođača, čak i ako same nemaju direktne sankcionisane poslove.
Zaobilaženje sankcija – rastući problem
EU kontinuirano proširuje liste sankcionisane robe, tehnologija i usluga. Istovremeno raste i praksa zaobilaženja sankcija preko trećih zemalja, gdje proizvodi iz Rusije ili Bjelorusije dobijaju lažne dokaze o porijeklu.
Posljedica je nagao rast istražnih i sudskih postupaka. Primjer Njemačke s oko 6.000 slučajeva samo je jedan od pokazatelja šireg evropskog trenda, koji je posebno izražen u Poljskoj.
Odgovornost sve češće ne snose samo kompanije, već i direktori, vlasnici i članovi uprava, lično.
Obaveza izjave „bez ruskog porijekla“
Ključni kontrolni instrument predstavlja tzv. izjava o nepostojanju ruskog porijekla, kojom se potvrđuje da ni proizvod ni njegove komponente ne potiču iz Rusije ili Bjelorusije.
Bez ove izjave ne postoji dokaz o ispunjenju obavezne poslovne pažnje, što može dovesti do:
-
zapljene robe,
-
zadržavanja na carini,
-
visokih novčanih kazni.
Obaveza se odnosi i na indirektne nabavke – kompanije koje koriste ruske sirovine preko posrednika i dalje snose punu odgovornost za porijeklo robe.
Posljedice kršenja sankcija
Kršenje sankcionih propisa EU može imati ozbiljne posljedice:
-
Administrativne mjere: odbijanje carinskih deklaracija, zapljena ili oduzimanje robe.
-
Krivične sankcije: visoke novčane kazne, krivični postupci i lična odgovornost rukovodstva.
-
Ekonomske posljedice: blokada plaćanja, raskid ugovora, gubitak certifikata i AEO statusa.
-
Reputacijska šteta: gubitak povjerenja klijenata, banaka i poslovnih partnera.
-
Operativni rizici: prekidi u lancima snabdijevanja, dodatni troškovi skladištenja i transporta, poremećaji poslovanja.
Jedna greška u dokumentaciji ili propust u provjeri porijekla može biti dovoljna da dovede u pitanje poslovne odnose, ugovore ili čak cjelokupni poslovni model.
