Piše: Prof. dr Velibor Peulić
Pitanje elektrifikacije drumskog transporta više nije stvar budućnosti – ono je već operativna tema. Međutim, ključno pitanje nije da li električni kamioni postoje, već da li su primjenjivi u realnim logističkim uslovima. Otvara se upravo pitanje: koliko je električni transport zaista spreman za svakodnevnu logistiku?
Tehnologija napreduje – logistika postavlja granice
Novi simulator omogućava transportnim kompanijama da testiraju:
- domet vozila
- uticaj mase i konfiguracije
- izbor baterija
- realnu izvodljivost konkretnih ruta
Na prvi pogled, ovo je značajan iskorak. Po prvi put, operateri mogu prije investicije analizirati da li električni kamion može odgovoriti na njihove dnevne zadatke.
Međutim, suština nije u simulaciji – već u realnosti.
Ključno pitanje: operativna održivost
Logistika funkcioniše na osnovu:
- rokova isporuke
- pouzdanosti
- fleksibilnosti
- troškovne efikasnosti
Električni kamioni uvode nove varijable:
- ograničen domet
- zavisnost od infrastrukture punjenja
- dodatnu težinu baterija
- potrebu za preciznim planiranjem
To znači da elektrifikacija nije samo zamjena vozila – već promjena kompletnog operativnog modela.
Gdje električni kamioni imaju smisla?
Na osnovu trenutnog razvoja, jasno se izdvajaju segmenti gdje električni transport ima realnu primjenu:
- gradska distribucija
- regionalne rute do 300–400 km
- zatvoreni logistički sistemi
- interni transport u industriji
U tim uslovima, električni kamioni mogu biti:
- ekonomski opravdani
- operativno stabilni
- regulatorno poželjni
Gdje su ograničenja?
U međunarodnom transportu, situacija je značajno drugačija:
- dugačke rute bez infrastrukture
- nepredvidivi zastoji (granice, čekanja)
- varijacije u opterećenju
- ograničenja vremena vožnje
U takvim uslovima, električni kamion još uvijek nije pouzdana alternativa.
Simulator kao alat – ali ne i rješenje
Alati poput DAF simulatora imaju važnu ulogu:
- pomažu u donošenju odluka
- smanjuju rizik investicije
- uvode analitički pristup
Ali oni ne rješavaju ključne probleme:
- nedostatak infrastrukture
- regulatorne neusklađenosti
- visoke početne troškove
- operativnu neizvjesnost
Strateški kontekst: pritisak zelene agende
Elektrifikacija nije samo tržišni proces – ona je i politički uslovljena.
EU kroz:
- zelenu agendu
- emisijske standarde
- fiskalne instrumente
usmjerava sektor ka dekarbonizaciji.
Međutim, pitanje koje ostaje otvoreno da li tempo regulative prati realne mogućnosti sektora?
Perspektiva Zapadnog Balkana
Za region, ova tema ima dodatnu dimenziju:
- infrastruktura za punjenje gotovo ne postoji
- finansijski modeli podrške su ograničeni
- tržište je osjetljivo na troškove
U takvim uslovima elektrifikacija je trenutno više strateška tema nego operativna realnost
Ali on istovremeno potvrđuje jednu ključnu činjenicu električni kamioni nisu univerzalno rješenje
Oni su:
- segmentno primjenjivi
- operativno zahtjevni
- strateški neizbježni
Za transportne kompanije, ključ uspjeha biće u pravilnom odgovoru na pitanje gdje elektrifikacija donosi vrijednost – a gdje rizik
Jer u logistici, za razliku od teorije, odluke se ne donose na osnovu tehnologije – već na osnovu pouzdanosti i troška.
U logistici ne postoji važniji ulazni trošak od goriva. Sve ostalo – vozila, radna snaga, infrastruktura – može se optimizovati. Gorivo ne može. Ono direktno određuje cijenu transporta, stabilnost poslovanja i opstanak kompanija.
Zato svaka kriza na energetskom tržištu automatski postaje kriza logistike.
Poruka iz Evrope: sektor mora biti zaštićen
Najnovije odluke Evropska komisija jasno pokazuju da EU prepoznaje ovaj problem.
Kroz privremeni okvir državne pomoći omogućeno je:
- pokrivanje do 70% dodatnih troškova goriva
- direktna finansijska podrška kompanijama
- fleksibilnost državama da reaguju brzo
Ovo nije slučajna mjera.
To je priznanje da sektor drumskog transporta:
- nema kapacitet da apsorbuje nagle troškovne šokove
- funkcioniše na minimalnim maržama
- nosi ključni teret ekonomije
Realnost tržišta: gorivo briše profit
U praksi, transportna kompanija nema kontrolu nad cijenom goriva, ali snosi puni teret njenog rasta.
Posljedice su direktne:
- smanjenje profitnih marži
- pritisak na cijene usluga
- kašnjenja u naplati
- povećanje finansijskog rizika
U takvim uslovima, bez sistemske podrške, tržište se prirodno „čisti“ – opstaju samo najveći ili najefikasniji.
Subvencije nisu privilegija – već korektiv
Često se subvencije posmatraju kao pomoć ili privilegija. U transportu, one imaju drugačiju funkciju.
One su:
- korektiv tržišnih poremećaja
- alat za stabilizaciju sektora
- mehanizam očuvanja konkurentnosti
Zato većina evropskih država ima:
- povrat akciza na gorivo
- fiskalne olakšice
- modele kompenzacije troškova
Problem regiona: bez zaštite na otvorenom tržištu
U Bosni i Hercegovini i regionu situacija je suprotna:
- nema povrata akciza
- nema sistemskih subvencija
- nema statusa izvoznika usluga
- nema mehanizama zaštite
Istovremeno, domaći prevoznici posluju na tržištu gdje njihovi konkurenti imaju podršku svojih država.
To nije tržišna utakmica. To je strukturna neravnoteža.
Posljedice: gubitak konkurentnosti
Bez mjera zaštite, sektor se suočava sa:
- odlaskom kompanija sa tržišta
- smanjenjem investicija
- gubitkom radnih mjesta
- povećanjem cijena transporta
Na kraju, trošak ne nestaje. Plaća ga privreda. Plaćaju ga građani.
Šta je rješenje?
Ako želimo održiv transportni sektor, mjere su jasne:
- Povrat dijela akciza na gorivo
– u skladu sa evropskom praksom - Uvođenje statusa izvoznika usluga
– poreski i fiskalni tretman transporta - Uređenje rokova plaćanja (30–35 dana)
– zaštita likvidnosti kompanija - Digitalizacija i smanjenje operativnih troškova
– e-CMR, NCTS, integrisani sistemi
Elektrifikacija i gorivo: dvostruki pritisak
U isto vrijeme, sektor se suočava sa dodatnim izazovom – energetskom tranzicijom.
Dok se govori o električnim kamionima i zelenoj agendi, realnost je:
- dizel i dalje nosi preko 90% transporta
- infrastruktura za električna vozila je nedovoljna
- investicije su visoke
To znači da sektor istovremeno trpi: rast cijena goriva, pritisak dekarbonizacije. Gorivo je danas najvažnije strateško pitanje transporta.
Ne zbog tehnologije, već zbog ekonomije.
Bez jasnih i konkretnih mjera:
- sektor će se smanjivati
- konkurentnost će padati
- zavisnost od stranih operatera će rasti
