Da li su vozači izvan EU jedina nada za transportnu krizu? IRU studija otvara suštinsko pitanje evropske logističke održivosti

Evropska komisija je objavila sveobuhvatnu studiju IRU-a o zapošljavanju i integraciji vozača iz trećih zemalja. Dokument ne samo da potvrđuje razmjere krize, već otvara i ozbiljnu raspravu o budućnosti evropskih lanaca snabdijevanja.

Brojka je jasna: 500.000 nepopunjenih radnih mjesta u drumskom transportu EU.

To više nije privremeni poremećaj – to je strukturni problem.

Demografija kao tihi uzrok krize

• Prosječna starost vozača: 47 godina

• Vozači mlađi od 25 godina: samo (2,5 – 5) %

• Udio žena i mladih zajedno: manje od 10 %

Evropski drumski transport ulazi u fazu generacijskog kolapsa.

Bez sistemskih rješenja, manjak će se povećavati, bez obzira na ciklične ekonomske promjene.

300.000 vozača izvan EU – ali uz ogromne razlike među državama

U 2023. godini oko 300.000 vozača iz trećih zemalja radilo je u EU (8 % sektora).

Međutim, distribucija je ekstremno neujednačena:

Poljska je model integracije – ali i model zavisnosti.

 Administrativni paradoks: začarani krug dozvola

Studija identifikuje ključnu prepreku:

Da bi vozač dobio profesionalnu kvalifikaciju (FQN), mora boraviti 185 dana u državi.
Da bi boravio – potreban je radni ugovor.
Da bi dobio ugovor – mora imati kvalifikaciju.

To je sistemski “deadlock”.

Takva pravna konstrukcija:

• Produžava procedure na 6–12 mjeseci

• Generiše troškove poslodavcima

• Demotiviše kandidate

• Slabi konkurentnost EU transporta

Pitanje priznavanja vozačkih dozvola

Države članice imaju različite sisteme:

• Negdje se zahtijevaju dodatni ispiti

• Negdje je proces brz

• Negdje gotovo blokiran

Odsustvo harmonizacije dodatno fragmentira tržište rada.

Ako EU ima jedinstveno tržište roba, zašto nema jedinstveni sistem priznavanja vozačkih kvalifikacija?

 Njemačka – primjer pragmatične reforme

Njemačka priprema konkretne mjere:

• Polaganje ispita na 8 jezika (ukrajinski, turski, poljski, rumunski itd.)

• Smanjenje trajanja osnovne kvalifikacije

• Uklanjanje dijela ispita o kriznim situacijama

• Olakšano priznavanje dozvola iz Ukrajine i Crne Gore

• Proširenje jezičkih opcija za vozačke dozvole

To je priznanje da je kriza sistemska i da zahtijeva fleksibilnost.

Da li su vozači izvan EU jedino rješenje?

Odgovor je – ne, ali su dio rješenja.

IRU jasno ističe:

• Potrebno je privući više mladih

• Potrebno je uključiti više žena

• Potrebno je poboljšati radne uslove

• Potrebna je mobilnost radne snage

Evropa stari – a politika se ponaša kao da vremena ima

Prosječna starost vozača je 47 godina.
Samo 5% vozača je mlađe od 25 godina.
Udio žena je simboličan.

Demografski slom je matematički izvjestan.

I dok evropska industrija zavisi od just-in-time sistema, političke strukture stvaraju just-in-case birokratiju.

Paradoks 185 dana – kako se blokira tržište rada

Da bi vozač iz treće zemlje dobio profesionalnu kvalifikaciju, mora boraviti 185 dana u zemlji članici.

Da bi boravio – treba radni ugovor.
Da bi dobio ugovor – treba kvalifikaciju.

To nije regulatorna procedura.
To je zatvoreni krug.

Evropska administracija stvara prepreke, a zatim konstatuje da nema radne snage.

300.000 vozača izvan EU – i ogromna nejednakost među državama

Poljska je zaposlila preko 160.000 vozača iz trećih zemalja – gotovo 30% sektora.

Danska? Simboličnih 15 dozvola.

Ovo pokazuje da problem nije u “nedostatku kandidata”, već u političkoj volji i regulatornoj fleksibilnosti.

EU ima jedinstveno tržište robe, ali nema jedinstvenu politiku mobilnosti radne snage u transportu.

To je strateški propust.

Dok EU govori o zelenoj tranziciji – nema ko da vozi

Evropski zeleni plan, digitalni transportni koridori, TEN-T mreža, eFTI, digitalne dozvole – sve to zavisi od jednog osnovnog faktora:

Vozača.

Bez vozača nema:

• Industrijske proizvodnje

• Izvoza

• Distribucije hrane

• Farmaceutskih lanaca

• Energetske sigurnosti

Transport nije sporedna djelatnost.
On je kičma evropske ekonomije.

Zapadni Balkan – partner ili rezervoar radne snage?

Region Zapadnog Balkana se već godinama nalazi u paradoksalnoj poziciji:

• EU ograničava mobilnost kroz pravila 90/180.

• Istovremeno traži radnu snagu.

• Istovremeno poziva na integraciju tržišta.

To nije koherentna politika.

Ako EU želi stabilne lance snabdijevanja, mora prestati sa selektivnim pristupom prema državama koje nisu članice.

Ne može se istovremeno:

✔ Tražiti vozače
✔ Ograničavati boravak
✔ Komplikovati kvalifikacije
✔ Produžavati administrativne procedure

To je politika kontradikcije.

 Njemačka priznaje realnost – ostatak EU oklijeva

Njemačka već uvodi olakšice:

• Ispiti na više jezika

• Skraćene procedure

• Lakše priznavanje dozvola

To je pragmatičan pristup.

Ali ako svaka država ide svojim putem, dobićemo fragmentirano tržište rada i neravnopravne uslove konkurencije.

Potrebni su zajednički EU standardi – ne nacionalni eksperimenti.

Ključno pitanje: Da li EU želi rješenje ili samo upravljanje krizom?

Ako Evropska unija zaista želi riješiti manjak vozača, mora:

• Uspostaviti harmonizovan sistem priznavanja kvalifikacija

• Ukinuti pravne paradokse

• Ubrzati procedure ispod 90 dana

• Uključiti zemlje Transportne zajednice u zajednički okvir mobilnosti

• Uskladiti migracionu i transportnu politiku

U suprotnom, suočićemo se sa sljedećim:

• Rast troškova transporta

• Inflatorni pritisak

• Slabljenje konkurentnosti EU

• Povećanje zavisnosti od logistike izvan EU

Šta to znači za Zapadni Balkan?

Za zemlje Zapadnog Balkana ovo pitanje ima dvostruku dimenziju:Region je izvor radne snage za EU. Istovremeno, domaće kompanije gube vozače zbog migracije. Ako EU pojednostavi pristup, Balkan može postati još veći rezervoar kadrova – ali uz rizik urušavanja lokalnih transportnih kapaciteta.

To otvara pitanje:

• Da li će EU razviti zajedničke standarde mobilnosti?

• Hoće li postojati balans između potreba EU i stabilnosti susjednih tržišta?

• Da li će Transportna zajednica biti uključena u harmonizaciju kvalifikacija?

Šira slika: sigurnost lanaca snabdijevanja

Bez vozača nema:

• Just-in-time sistema

• Stabilnih industrijskih tokova

• Efikasnog izvoza

• Sigurne distribucije hrane i lijekova

Kriza vozača je kriza logistike. Kriza logistike je kriza ekonomije.

Vozači iz trećih zemalja nisu „čarobni štapić“, ali bez njih će evropski drumski transport ostati strukturno podkapacitiran.

Rješenje mora biti:

✔ Harmonizacija priznavanja kvalifikacija
✔ Skraćenje administrativnih procedura
✔ EU-standardizovani sistem mobilnosti
✔ Zaštita radnih prava i sigurnosti
✔ Paralelna reforma obrazovanja i profesionalne promocije

Evropa stoji pred izborom: Ili će organizovati legalne i transparentne tokove radne snage – ili će logistički sistem nastaviti da funkcioniše pod stalnim pritiskom.