Prije deset dana objavili smo PROGLAS PREVOZNIKA. Prije četiri dana javno smo postavili pitanje:
„Ima li Bosna i Hercegovina pravo da njeni domaći drumski prevoznici ravnopravno učestvuju u lancima snabdijevanja Evropske unije?“ Rok od 72 sata bio je politička i institucionalna prekretnica – ne ultimatum, već test kredibiliteta dijaloga.
Sutra u 12:30 časova približavamo se tački razdvajanja, da li će se donijeti odluka, ili će se potvrditi da političke volje nema. Vrijeme administracije je iscrpljeno. Vrijeme odgovornosti je sada. Sutra u 12:30 približavamo se tački razdvajanja. Ako odgovor bude jasan i pozitivan – znaćemo da postoji politička volja da se zaštiti pravo na rad profesionalnih vozača i stabilnost lanaca snabdijevanja. Ako odgovor bude negativan ili neodređen – tada više ne govorimo o nerazumijevanju, već o svjesnoj odluci. U tom slučaju, pitanje se više neće odnositi na to kome pisati. Pitanje će biti – kome se obratiti kada su institucionalni kanali iscrpljeni jer ako se zatvore vrata dijaloga,ostaje samo odgovornost za posljedice. A posljedice neće biti političke – biće ekonomske.
DIJALOG JE OTVOREN – ALI NIJE RJEŠENJE
Regionalne vlade su pokrenule komunikaciju prema Evropskoj komisiji.Ministri su usaglasili stavove.Postoji formalna razmjena informacija. Međutim, nema jasnog, pravno utemeljenog odgovora, nema garancije prava na rad i nema operativnog rješenja za profesionalne vozače.
Odgovor je mlak. Diplomatski rečeno ili kredibilnost kako Bosne i Hercegovine ali i drugih država je neodređeno bez političke odlučnosti EC . Diplomatski rečeno, kredibilitet postupanja – kako Bosne i Hercegovine, tako i drugih država regiona – ostaje nedovoljno potvrđen jasnom političkom odlukom Evropske komisije. Bez takve odluke, cijeli proces ostaje neodređen i bez izvršne snage.
Istovremeno, svjedočimo fragmentaciji komunikacije – dijeljenju inicijativa, parcijalnim razgovorima i isključivanju samih aktera transportnog sektora iz procesa koji se direktno tiče njihovog opstanka.
Postavlja se legitimno pitanje:
Da li Evropska komisija zaista želi otvoren, sadržajan razgovor o realnim problemima lanaca snabdijevanja – ili se problem administrativno razvodnjava kroz formalne kanale bez suštinskog rješenja?
Jer ako se iz dijaloga eliminišu prevoznici – eliminiše se i realnost tržišta.
Matematički gledano, vrijeme nije neutralan faktor. Primjena pravila 90/180 vodi ka tački u kojoj će, već do aprila mjeseca, popunjene evidencije boravka onemogućiti dalji rad velikom broju profesionalnih vozača. To više neće biti pitanje tumačenja. To će biti pitanje zabrane rada. U tom trenutku neće postojati ni “instrument”, ni “privremeno rješenje”, ni administrativni manevarski prostor.
Na to smo upozoravali već 14 mjeseci. Danas, nakon svega, članovi KONZORCIJUMA LOGISTIKA BOSNE I HERCEGOVINE sa terena poručuju jednostavno:
„Ovo je veliko ništa – kao i sve dosadašnje aktivnosti.“
Ta rečenica ne izražava politiku. Ona izražava stanje sektora koji gubi strpljenje.
ELIMINACIJA DRUMSKOG SEKTORA ZNAČI SLABLJENJE LANACA SNABDIJEVANJA
Drumski prevoz nije izolovan segment. On je noseća struktura regionalnih i evropskih lanaca snabdijevanja. Ako se ograniči mobilnost profesionalnih vozača, a ograničen je, primjenjuje 90/180 bez statusnog razlikovanja, administrativno obeshrabruje rad, rezultat neće biti samo problem jednog sektora.
Rezultat će biti smanjenje transportnih kapaciteta, rast troškova logistike, slabljenje izvozne konkurentnosti, usporavanje ulaza i izlaza robe, poremećaj kontinuiteta snabdijevanja.
U prevodu – slabi se krvotok privrede. Ako eliminišete strukturu lanaca snabdijevanja, ne eliminišete samo prevoznike –eliminišete stabilnost tržišta.
ZABRINUTOST NIJE POLITIČKA – VEĆ EKONOMSKA
Naša zabrinutost nije retorička. Ona je ekonomski utemeljena. Polazeći od objektivnih parametara tržišta, jasno je da se približavamo tački u kojoj više nema prostora za administrativno “ocjenjivanje”, populizam ili improvizaciju.
U javnosti se pojavljuju pojednostavljene teze, da će tržište “samo pronaći zamjenu”, da će se kapaciteti preliti u druge države, da će cijene pasti jer “u susjedstvu ima dovoljno vozila”, da će lanci snabdijevanja postati “vitkiji i jeftiniji”.
To pokazuje elementarno nerazumijevanje funkcionisanja lanaca snabdijevanja.Lanac snabdijevanja nije statičan sistem.On zavisi od raspoloživih kapaciteta, stabilnosti ugovornih odnosa, upravljanja zalihama, preciznog planiranja transporta, sinhronizacije proizvodnje i distribucije.
Ako se jedan segment destabilizuje, posljedice se multipliciraju. Ne dolazi do pojeftinjenja – dolazi do volatilnosti cijena, rasta rizika, dužih rokova isporuke, povećanja sigurnosnih zaliha, gubitka konkurentnosti izvoznika.
Teza da će “drugi preuzeti kapacitete” zanemaruje činjenicu da je evropsko tržište već suočeno sa deficitom profesionalnih vozača. Teza da će migracija vozača riješiti problem znači samo jedno – gašenje radnih mjesta u Bosni i Hercegovini. To nije reforma. To je raseljavanje kapaciteta.
Posebno zabrinjava prijedlog koji se mogao čuti u javnom prostoru – da bi rješenje bilo podsticanje preseljenja vozača u druge zemlje, uz “cijenu po vozaču”.
Takav pristup pokazuje nerazumijevanje suštine, prevoznik nije pojedinac izolovan od sistema. On je dio logističke infrastrukture države. Gubitak vozača znači gubitak firme, gubitak poreza, gubitak deviznog priliva, gubitak logističke samostalnosti.
OPASNA ILUZIJA O “SAMOREGULACIJI”
U Bosni i Hercegovini često se čuje argument , “Vrijeme će riješiti problem.” Vrijeme u ovom slučaju ne radi za sektor. Vrijeme znači u aprilu, okončaće se punjenje evidencija 90/180, smanjenje raspoloživih vozača, povećanje troškova, slabljenje ugovorne pozicije.
Kupovina vremena nije strategija. Ona je odlaganje posljedica. A posljedice su ekonomske, mjerljive i neminovne.
„Lanac snabdijevanja ne funkcioniše na iluzijama, već na kapacitetima.“
Poštovani prevoznici Bosne i Hercegovine, sutra u 12:30 časova održaće se novi sastanak EC i države sa Balkana. Ostaje pitanje – da li je to istinski dijalog ili formalna potvrda već poznatih stavova.
Ako se problem želi riješiti ozbiljno i strateški, mora se priznati činjenica: trajno rješenje ne može biti doneseno preko noći. Potrebna je pravna procedura, institucionalno usaglašavanje i jasna odluka Evropske komisije.
Zato govorimo precizno, jedino odgovorno i operativno rješenje u ovom trenutku jeste uvođenje 12-mjesečnog moratorija na primjenu pravila 90/180 za kabinsko osoblje drumskih prevoznika Bosne i Hercegovine – do usvajanja trajnog rješenja kroz status profesionalnog osoblja ili poseban vizni režim za vozače u međunarodnom transportu.
Sve drugo znači, nastavak pravne nesigurnosti, nastavak faktičke zabrane rada i nastavak destabilizacije sektora.
Moratorij nije ustupak. Moratorij je minimalni test ozbiljnosti. Ako ni to nije moguće, onda se mora jasno reći da ne postoji politička volja da se zaštiti pravo na rad profesionalnih vozača.
U tom slučaju, potvrđuje se ono što prevoznici sa terena poručuju:
„Ovo je veliko ništa.“
Bosna i Hercegovina ima potpisane sporazume o međunarodnom drumskom transportu. To nije sporno. Sporno je tumačenje i primjena. Država Bosna i Hercegovina do danas nije dobila jasan, pravno obavezujući odgovor. Regionalne vlade Balkana nisu nastupile jedinstveno u Briselu. Zbog sujeta, taktike ili pogrešne procjene – jedinstvena pozicija nije demonstrirana na najvišem nivou. Sutra u 12:30 moraćemo konačno znati istinu.
OREMEĆAJI LANACA SNABDIJEVANJA – POSLJEDICE KOJE DOLAZE
Poremećaji lanaca snabdijevanja ne ostaju izolovani. Oni prvo pogađaju transport.
Zatim proizvodnju. Zatim izvoz. Na kraju – finansijski krvotok države. To je jednostavna ekonomska logika.
Ako se ona ne razumije – ili se namjerno ignoriše – posljedice će biti dugoročne.
Danas je postalo gotovo „normalno“ da se 30 vozila dnevno vraća sa granice, to više nije incident, veće je to obrazac.To znači da se blokada rada profesionalnih vozača odvija eksponencijalno. Ako se ovaj trend nastavi, od aprila mjeseca suočićemo se sa situacijom u kojoj će do 50% raspoloživih kapaciteta biti faktički blokirano, jer će svaki drugi vozač, zbog evidencije 90/180, morati vozilo uputiti na parking.
To znači pad operativne sposobnosti, gubitak ugovora,povećanje rizika neispunjenja obaveza, dodatne troškove zastoja, narušavanje reputacije kompanija.
To nije politička interpretacija, već je matematički ishod postojećeg sistema. Ako 30 vozila dnevno ne prelazi granicu, to znači hiljada tona robe koje ne ulaze ili ne izlaze.Ako se od aprila blokira polovina kapaciteta,to znači prekid kontinuiteta snabdijevanja.
Lanac snabdijevanja ne funkcioniše na pretpostavkama. On funkcioniše na raspoloživim kapacitetima.
Bosna i Hercegovina ne može sebi priuštiti da izgubi logističku operativnost zbog administrativne neodlučnosti. Ako problem nije u znanju – onda je u nedostatku političke hrabrosti. Ali posljedice će biti iste. I neće biti reverzibilne u kratkom roku. Danas je gotovo postalo uobičajeno da se trideset i više vozila dnevno vraća sa granice. To više nije izolovan slučaj – to je sistemski obrazac. Ako se ovakav trend nastavi, od aprila mjeseca možemo govoriti o faktičkoj blokadi do 50% kapaciteta, jer će svaki drugi vozač, zbog evidencije 90/180, biti primoran da vozilo uputi na parking.
To znači prekid kontinuiteta, raskid ugovora, povećanje troškova, pad izvozne pouzdanosti, gubitak tržišta. To je eksponencijalni model blokade. Poremećaji lanaca snabdijevanja prvo udaraju logistiku, zatim proizvodnju, a na kraju finansijski krvotok države.
Ako to neko ne razumije – ili ne želi da razumije – posljedice će biti dugoročne. Jer kada lanac pukne, ne vraća se dekretom – već godinama. I ekonomija ne priznaje objašnjenja – priznaje samo isporuku.
Sutra u 12:30 časova približavamo se tački razdvajanja, da li će se donijeti odluka, ili će se potvrditi da političke volje nema. Vrijeme administracije je iscrpljeno. Vrijeme odgovornosti je sada. utra u 12:30 približavamo se tački razdvajanja. Ako odgovor bude jasan i pozitivan – znaćemo da postoji politička volja da se zaštiti pravo na rad profesionalnih vozača i stabilnost lanaca snabdijevanja. Ako odgovor bude negativan ili neodređen – tada više ne govorimo o nerazumijevanju, već o svjesnoj odluci. U tom slučaju, pitanje se više neće odnositi na to kome pisati. Pitanje će biti – kome se obratiti kada su institucionalni kanali iscrpljeni jer ako se zatvore vrata dijaloga,ostaje samo odgovornost za posljedice. A posljedice neće biti političke – biće ekonomske.
