Autor: Prof. dr Velibor Peulić
U savremenim logističkim i transportnim sistemima, porezna politika mora biti usklađena sa realnim tokovima robe i putnika. Međutim, praksa u Bosni i Hercegovini i širem regionu pokazuje da PDV u međunarodnom transportu danas predstavlja ozbiljan operativni i konkurentski problem – i to kroz dva paralelna pitanja: pogrešan obračun PDV-a u prevozu putnika otežan ili onemogućen povrat PDV-a za prevoznike u državama EU
Pitanje PDV-a u međunarodnom transportu više nije samo poresko-tehničko pitanje. Ono je danas direktno povezano sa konkurentnošću prevoznika, slobodom pružanja usluga, funkcionisanjem međunarodnih linija i ravnopravnim položajem domaćih kompanija na regionalnom i evropskom tržištu.
U praksi se danas otvaraju dva međusobno povezana problema. Prvi se odnosi na obračun PDV-a u Bosni i Hercegovini kod međunarodnog prevoza putnika, a drugi na otežan ili onemogućen povrat PDV-a prevoznicima iz Bosne i Hercegovine u pojedinim državama Evropske unije, posebno u Sloveniji, Mađarskoj i drugim državama gdje se to pravo i dalje teško ostvaruje.
Važno je naglasiti da je ministar finansija i trezora Bosne i Hercegovine, Srđan Amidžić, u potpunosti upoznat sa postojećim problemima u oblasti obračuna i povrata PDV-a, te da je pružio podršku pristupu njihovog rješavanja na principima pravičnosti i reciprociteta u odnosima sa drugim državama.
Kroz institucionalne aktivnosti, ministar je kredibilno otvorio ovo pitanje prema državama koje do sada nisu u potpunosti omogućile efikasnu realizaciju prava na povrat PDV-a za prevoznike iz Bosne i Hercegovine, uključujući Sloveniju i druge države. Time je problem PDV-a iz operativne sfere prevoznika podignut na nivo međudržavne komunikacije i dijaloga.
Istovremeno, Ministarstvo finansija i trezora BiH nalazi se u aktivnoj korespondenciji i razgovorima sa nadležnim institucijama drugih država, sa ciljem da se u što skorijem periodu obezbijede konkretna i održiva rješenja.
U trenutku kada se sektor transporta suočava sa složenim izazovima na regionalnom i evropskom tržištu, pitanje PDV-a u međunarodnom prevozu putnika dobija poseban značaj – ne samo kao poresko, već i kao pitanje ravnopravnosti i održivosti poslovanja.
Dodatnu težinu ovom pitanju daju i zapisnici i protokoli sa sastanaka mješovitih komisija BiH sa Srbijom i Crnom Gorom, u kojima je problem naplate PDV-a izričito otvoren kao opterećenje za prevoznike. U Protokolu BiH–Srbija od 04.11.2025. godine srpska delegacija pokreće pitanje naplate PDV-a koje opterećuje poslovanje prevoznika, dok bosanskohercegovačka strana izražava zainteresovanost za obostrano ukidanje te naplate na osnovu reciprociteta. U Protokolu BiH–Crna Gora od 05.11.2025. godine crnogorska delegacija dodatno ukazuje da se porez u BiH obračunava kao da su svi putnici u autobusu sa kartama do krajnje stanice, iako praksa pokazuje drugačije.
Zbog toga je potrebno cijelo pitanje objasniti po osnovnim principima.
PRINCIP 1: TERITORIJALNOST – OSNOVA KOJA SE ZANEMARUJE
Prvi i osnovni princip svakog indirektnog oporezivanja jeste princip teritorijalnosti. To praktično znači da se porez može opravdano obračunavati samo na onaj dio usluge koji je stvarno izvršen na teritoriji države koja taj porez naplaćuje.
Kod međunarodnog prevoza putnika to znači da Bosna i Hercegovina može legitimno oporezivati samo onu uslugu prevoza koja je zaista realizovana na njenoj teritoriji. Ako autobus ulazi u BiH samo na kratkoj dionici, ili ako za određenu relaciju praktično nema stvarne transportne usluge unutar BiH, tada ni poreska osnovica ne može biti ista kao za liniju koja velikim dijelom prolazi kroz teritoriju BiH.
Upravo tu nastaje ključni problem. U praksi se dešava da se PDV obračunava šablonski, administrativno i bez preciznog uvažavanja stvarne dionice puta. To znači da se različite relacije tretiraju gotovo jednako, iako njihov stvarni teritorijalni osnov nije jednak. Na taj način se odstupa od samog temelja poreske logike.
Primjer koji veoma jasno oslikava problem jeste poređenje relacija Zagreb–Sarajevo i Zagreb–Bosanska Gradiška. Ako je stvarni udio trase u Bosni i Hercegovini kod druge relacije zanemariv ili faktički bez stvarne transportne osnove za oporezivanje, onda je neprihvatljivo da se PDV obračunava kao da je riječ o punoj međunarodnoj liniji sa značajnim prometom unutar BiH.
Dakle, prvi zaključak je jasan: bez preciznog teritorijalnog osnova nema ni pravednog obračuna PDV-a.
2. Princip stvarno izvršene usluge
Drugi princip jeste da se porez mora zasnivati na stvarno izvršenoj usluzi, a ne na pretpostavljenoj, procijenjenoj ili administrativno zamišljenoj usluzi.
U međunarodnom prevozu putnika stvarna usluga ne može se svoditi na pretpostavku da svi putnici putuju do krajnje destinacije i da svi koriste istu trasu u istom obimu. U realnosti to nije tako. Putnici ulaze i izlaze na različitim stanicama, kupuju karte za različite dionice, a broj putnika i struktura njihovih putovanja razlikuju se od vožnje do vožnje.
Upravo je to pitanje otvoreno i u Protokolu BiH–Crna Gora, gdje je istaknuto da se porez obračunava kao da svi putnici imaju karte do krajnje stanice, što u praksi nije tačno. Time se ne oporezuje stvarna usluga, nego administrativna pretpostavka o usluzi.
To je veoma ozbiljan problem, jer kada poreski sistem napusti realne podatke i osloni se na pretpostavljeni model, tada više ne govorimo o oporezivanju prometa, nego o konstrukciji koja može proizvesti netačne, previsoke i tržišno štetne obaveze.
Prema tome, drugi princip nalaže da se osnovica mora vezati za:
- stvarnu relaciju,
- stvarni broj putnika po dionici,
- stvarno pređene kilometre na teritoriji države,
- stvarno izvršenu uslugu, a ne za zamišljeni puni kapacitet ili krajnju stanicu svih putnika.
3. Princip pravičnosti i proporcionalnosti
Treći princip je pravičnost, odnosno proporcionalnost poreskog opterećenja.
U poreskoj praksi nije dovoljno samo da postoji pravni osnov za naplatu; potrebno je da opterećenje bude srazmjerno stvarnoj ekonomskoj aktivnosti. Ako se porez naplaćuje na način koji ne odgovara stvarnom obimu usluge, tada opterećenje postaje nesrazmjerno.
U transportu to posebno dolazi do izražaja zato što su marže prevoznika ograničene, troškovi goriva, putarina, plata, održavanja i osiguranja visoki, a svaki dodatni fiskalni namet direktno utiče na cijenu karte, likvidnost i konkurentnost.
Ako se, na primjer, za kratku ili gotovo nultu dionicu u BiH naplaćuje porez kao za liniju sa punom teritorijalnom osnovom, tada se gubi proporcionalnost. To nije samo tehnička greška, nego i ekonomska nepravda.
Posljedica takvog pristupa jeste da isti tip usluge više nije jednako tretiran prema stvarnom obimu, nego prema administrativnoj šemi, a to dugoročno urušava povjerenje prevoznika u sistem.
4. Princip pravne sigurnosti i predvidivosti
Četvrti princip je pravna sigurnost. Privredni subjekt mora unaprijed znati:
- kada nastaje obaveza,
- kako se tačno obračunava,
- na koju osnovicu se primjenjuje porez,
- koje podatke mora imati,
- na koji način može kontrolisati ispravnost obračuna.
Ako prevoznik ne može jasno i unaprijed predvidjeti svoju obavezu, ili ako je obaveza zasnovana na fleksibilnim tumačenjima kontrolnih organa, onda sistem postaje izvor nesigurnosti.
Upravo zbog toga problem PDV-a u međunarodnom prevozu nije samo pitanje visine obaveze, nego i pitanje neizvjesnosti. Prevoznik mora planirati rutu, cijenu karte, vrijeme vožnje, troškove zadržavanja, tahografska ograničenja i granične procedure. Kada se tome doda poreski obračun koji nije dovoljno transparentan i precizan, čitava organizacija prevoza postaje otežana.
Takav sistem ne pogađa samo prevoznika, nego i putnike, jer se problem prenosi na red vožnje, kašnjenja, čekanja i ukupnu kvalitetu usluge.
5. Princip reciprociteta u međunarodnom transportu
Peti princip jeste reciprocitet. U međunarodnom drumskom saobraćaju države vrlo često uređuju određena prava i obaveze kroz bilateralne sporazume, mješovite komisije i protokole, upravo zato da bi se obezbijedio ravnopravan tretman prevoznika.
U Protokolu BiH–Srbija jasno je zabilježeno da je bosanskohercegovačka delegacija izrazila zainteresovanost za obostrano ukidanje naplate PDV-a prevoznicima putnika, ukoliko za to postoji mogućnost na osnovu reciprociteta. To je izuzetno važno, jer pokazuje da problem nije samo prepoznat, nego da je i predložen princip njegovog rješavanja.
Ako jedna država insistira na naplati PDV-a na način koji izaziva recipročan odgovor drugih država, tada se otvara lanac dodatnih opterećenja. Umjesto olakšavanja međunarodnog saobraćaja, dobija se sistem u kojem svaka nova mjera proizvodi novu protivmjeru.
Upravo zbog toga reciprocitet ne treba posmatrati kao političku formulaciju, nego kao praktični instrument zaštite prevoznika i stabilnosti međunarodnog tržišta.
6. Princip slobode pružanja usluga i zaštite konkurentnosti
Šesti princip odnosi se na slobodu pružanja usluga i zaštitu konkurentnosti prevoznika.
Međunarodni prevoz putnika nije obična lokalna djelatnost. On je dio regionalnog tržišta, turističkih tokova, radne mobilnosti i prekogranične ekonomije. Svaka prepreka koja ga čini skupljim, sporijim i administrativno složenijim direktno utiče na tržište.
Kada se domaći ili strani prevoznik suoči sa dodatnim poreskim opterećenjem koje nije precizno i pravično uređeno, on automatski gubi dio svoje konkurentske sposobnosti. To se može ispoljiti kroz:
-
skuplje karte,
-
manju profitabilnost,
-
ukidanje pojedinih linija,
-
smanjenje frekvencije vožnji,
-
povlačenje sa određenih tržišta.
Drugim riječima, pogrešno postavljen poreski model može imati isti efekat kao i administrativna zabrana: formalno je usluga dozvoljena, ali je ekonomski obesmišljena.
7. Problem povrata PDV-a u Sloveniji, Mađarskoj i drugim državama
Drugi veliki problem tiče se povrata PDV-a prevoznicima iz Bosne i Hercegovine u državama Evropske unije.
Ovdje je riječ o drugoj strani istog fiskalnog problema. Dok se sa jedne strane u BiH otvara pitanje nepravičnog obračuna PDV-a u međunarodnom prevozu putnika, sa druge strane prevoznici iz BiH nailaze na prepreke kada pokušavaju ostvariti pravo na povrat PDV-a plaćenog u inostranstvu.
Posebno se u praksi ističu Slovenija i Mađarska, ali i druge države u kojima postupci traju dugo, gdje postoje administrativne prepreke, formalistička tumačenja ili neujednačena primjena pravila. To za prevoznike znači zamrznuta sredstva, gubitak likvidnosti i dodatne troškove.
Važno je zato naglasiti da sektor podržava inicijativu ministra finansija i trezora Bosne i Hercegovine, koji je ovo pitanje podigao na viši nivo i učinio ga kredibilnim u komunikaciji sa Slovenijom i drugim državama. Međutim, sama činjenica da je pismo primljeno nije dovoljna ako praksa i dalje ostaje nepovoljna za prevoznike.
Drugim riječima, formalni odgovor bez operativne promjene nije stvarno rješenje.
8. Veza između dva problema – preopterećenje u BiH i otežan povrat u EU
Ova dva pitanja moraju se posmatrati zajedno.
Prevoznik iz Bosne i Hercegovine se danas često nalazi u paradoksalnoj situaciji:
- u jednoj državi plaća ili mu se obračunava PDV na način koji smatra spornim i nesrazmjernim,
- u drugoj državi ne može efikasno ostvariti povrat PDV-a koji mu po pravilima pripada.
To znači da je sektor istovremeno izložen:
- preopterećenju na ulazu,
- i blokadi prava na povrat na izlazu.
Takav model dugoročno iscrpljuje finansijsku sposobnost kompanija, naročito malih i srednjih prevoznika, koji nemaju snažne administrativne i pravne kapacitete da mjesecima ili godinama vode procedure povrata.
9. Posljedice za sektor transporta i putnike
Posljedice ovakvog stanja nisu samo poreske. One su šire i pogađaju cijeli transportni sistem.
Prvo, raste trošak poslovanja prevoznika. Drugo, povećava se neizvjesnost. Treće, usporava se saobraćaj zbog dodatnih kontrola, procedura i čekanja. Četvrto, nastaju kašnjenja koja se prenose na putnike i na organizaciju međunarodnih linija. Peto, javlja se rizik od narušavanja tahografskih režima, što zatim može otvoriti nova pitanja inspekcija i kažnjavanja.
Dakle, problem PDV-a ovdje nije izolovano fiskalno pitanje. On proizvodi lančanu reakciju kroz:
- finansije,
- operativu,
- pravnu sigurnost,
- redovnost linija,
- kvalitet usluge,
- tržišnu konkurenciju.
10. Pravci rješenja
Rješenje ne može biti parcijalno. Potrebna je kombinacija normativnog, bilateralnog i operativnog pristupa.
Prvo, potrebno je da se u Bosni i Hercegovini preciznije definiše način obračuna PDV-a kod međunarodnog prevoza putnika, tako da osnovica bude zasnovana na stvarnoj dionici i stvarno izvršenoj usluzi.
Drugo, potrebno je otvoriti ozbiljan institucionalni dijalog o primjeni reciprociteta sa Srbijom, Crnom Gorom i drugim državama gdje je to moguće i opravdano.
Treće, treba nastaviti i pojačati aktivnosti ministra finansija i trezora BiH prema Sloveniji, Mađarskoj i drugim državama EU, kako bi povrat PDV-a za prevoznike iz Bosne i Hercegovine postao stvarno ostvarivo pravo, a ne samo formalna mogućnost.
Četvrto, digitalizacija evidencija, karata, ruta i putničkih podataka može pomoći da se cijeli sistem učini preciznijim i pravednijim.
Pitanje PDV-a u međunarodnom transportu danas prevazilazi okvire pojedinačnih poreskih procedura i postaje pitanje ravnopravnog položaja prevoznika na regionalnom i evropskom tržištu.
Pozitivno je što su nadležne institucije Bosne i Hercegovine, predvođene Ministarstvom finansija i trezora, prepoznale značaj ovog problema i aktivno pristupile njegovom rješavanju. Posebno je važno što je ministar Srđan Amidžić otvorio dijalog sa državama u kojima prevoznici iz Bosne i Hercegovine imaju poteškoće u ostvarivanju prava na povrat PDV-a, kao i što se paralelno razmatraju rješenja za unapređenje sistema obračuna PDV-a u Bosni i Hercegovini.
