LOGISTIKA.ba | 22. novembar 2026. godine
AUTORSKA ANALIZA | TRANSPORTNA POLITIKA | PRAVILO 90/180 | RESTRUKTURIRANJE | ZAPADNI BALKAN | MEĐUNARODNI TRANSPORT
Prije dvanaest mjeseci autorski smo definisali proces koji smo nazvali „Seoba velikih prevoznika“.
Nije to bila politička poruka. Nije bila ni želja da se izazove zabrinutost.
Bila je to ekonomska analiza zasnovana na razumijevanju međunarodnog drumskog transporta, kretanja kapitala, konkurentnosti i načina funkcionisanja evropskih lanaca snabdijevanja.
Upozoravali smo da transportne kompanije iz Bosne i Hercegovine neće beskonačno čekati da se riješe pitanja koja neposredno ugrožavaju njihovo poslovanje.
Upozoravali smo da ograničenja boravka profesionalnih vozača u šengenskom prostoru, nedovoljna institucionalna koordinacija i rastući operativni troškovi mogu pokrenuti restrukturiranje transportne industrije.
Danas, krajem novembra 2026. godine, više ne govorimo samo o upozorenjima. Govorimo o poslovnim odlukama koje se već donose.
Njihovi kamioni moraju raditi.
Njihovi zaposleni moraju primati plate.
Njihovi ugovori moraju se izvršavati.
Njihov kapital mora imati ekonomsku opravdanost.
Zato se transportni kapaciteti reorganizuju, a kompanije traže modele poslovanja koji omogućavaju kontinuitet međunarodnog transporta.
Uspješni menadžeri transportnih kompanija nisu čekali. Oni su već u pokretu.
Ministarstvo komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine imalo je važnu ulogu u institucionalnom predstavljanju problema međunarodnih prevoznika.
Međutim, iz perspektive naše autorske analize, protekle četiri godine obilježilo je sve izraženije pitanje odlaska transportnih kapaciteta i reorganizacije poslovanja izvan Bosne i Hercegovine.
Zato postavljamo i pitanje koje zvuči ironično, ali ima ozbiljnu ekonomsku osnovu:
„DA LI JE NAJVIDLJIVIJI REZULTAT ČETIRI GODINE TRANSPORTNE POLITIKE – ISELJAVANJE DOMAĆIH PREVOZNIKA?“
Ako se uspješnost transportne politike mjeri očuvanjem domaćih kapaciteta, konkurentnošću prevoznika i stabilnošću poslovanja, onda je neophodno javno predstaviti ostvarene rezultate.
OD „PREVOZNICI SU ZADOVOLJNI“ DO PRIZNANJA DA PRAVILO 90/180 NARUŠAVA KONKURENTNOST
Tokom prethodnog perioda imali smo priliku slušati različite ocjene o stanju transportne industrije.
Prema našem sjećanju i ranije iznesenom prikazu komunikacije, ministar komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine Edin Forto poručivao je da su prevoznici zadovoljni njegovim aktivnostima.
U tom kontekstu prenosimo izjavu koju smo ranije zabilježili:
„Prevoznici neće davati izjavu jer su zadovoljni šta radim, i pohvaljuju, kažu samo Vi radite danas, sve je u redu.“
Napomena redakcije: Formulacija predstavlja autorski prenesenu izjavu. Za njeno objavljivanje kao doslovnog citata potrebno je potvrditi originalni zapis ili snimak.
Danas se u javnom prostoru pojavljuje i drugačija ocjena problema:
„Problem 90/180 narušava konkurentnost firmi iz BiH.“
To je suština na koju je transportna industrija upozoravala mnogo ranije.Zahtjev je bio na očekivanje MKT Bosne i Hercegovine?
Međutim, potrebno je razlikovati prepoznavanje problema od njegovog rješavanja. Konstatacija da je konkurentnost narušena ne predstavlja sama po sebi operativnu mjeru. Transportnoj industriji potrebni su konkretni rezultati, rokovi i jasno definisane institucionalne aktivnosti.
Zato je legitimno postaviti pitanje:
Šta se u prethodnih 48 mjeseci konkretno promijenilo za profesionalnog vozača i transportnu kompaniju iz Bosne i Hercegovine?
BRISEL JE POSLAO PORUKU: NEMA NAJAVLJENE PROMJENE PRAVILA 90/180
Pravilo boravka do 90 dana u bilo kojem periodu od 180 dana predstavlja jedan od ključnih izazova za profesionalne vozače iz država Zapadnog Balkana koje nisu članice šengenskog prostora.
Njegova primjena posebno pogađa kompanije koje redovno obavljaju međunarodni transport na tržištu Evropske unije.
Profesionalni vozač nije turista.
On ne putuje radi odmora, već izvršava ugovorene transportne operacije.
Ipak, u pogledu pravila kratkotrajnog boravka, sama činjenica da obavlja profesionalnu djelatnost ne donosi automatsko izuzeće.
Tokom 2026. godine vođene su aktivnosti i razgovori sa evropskim institucijama.
Prema informacijama i ocjenama koje su predstavljene transportnom sektoru, kratkoročna izmjena pravila ili opšte izuzeće profesionalnih vozača nije ponuđeno kao neposredno rješenje.
Poruka koju su prevoznici dobili iz Brisela bila je da ne mogu planirati poslovanje na pretpostavci da će pravilo 90/180 uskoro biti promijenjeno.
To ne znači da su iscrpljene sve mogućnosti institucionalnog dijaloga.
Ali znači da transportne kompanije moraju donositi odluke prema pravilima koja trenutno važe.
A poslovne odluke ne mogu čekati neodređene političke rokove.
PRIJE 12 MJESECI ZNALI SMO: KAPITAL NEĆE ČEKATI
U našoj analizi „Seoba prevoznika“ upozoravali smo na jednostavnu ekonomsku zakonitost.
Kapital se kreće prema uslovima koji omogućavaju njegovo efikasnije korištenje.
Transportna kompanija koja raspolaže desetinama ili stotinama vozila mora obezbijediti odgovarajući stepen njihove iskorištenosti.
Ako se poslovanje suočava sa ograničenjima koja umanjuju mogućnost izvršavanja transportnih operacija, menadžment mora razmotriti alternativne organizacione modele.
To može podrazumijevati osnivanje povezanih društava, promjenu organizacije transportnih tokova, premještanje dijela poslovnih aktivnosti ili restrukturiranje međunarodnih operacija.
Takve odluke nisu jednostavne.
One zahtijevaju kapital, pravnu analizu, organizacione promjene i preuzimanje poslovnih rizika.
Ali su za određene kompanije postale dio strategije očuvanja poslovanja.
Uspješni i odgovorni menadžeri nisu čekali da problem nestane sam od sebe. Počeli su prilagođavati poslovne modele.
Platforma transportne industrije nije nastala da bi bila još jedan dokument.
Nastala je kao pokušaj da se zahtjevi prevoznika pretoče u konkretne institucionalne mjere.
Njena svrha bila je da se otvori prostor za sistemsko rješavanje problema, a ne za beskonačno ponavljanje istih zahtjeva.
Danas je potrebno izvršiti javnu analizu realizacije Platforme.
Za svaku predloženu mjeru trebalo bi utvrditi nadležnu instituciju, planirani rok, preduzete aktivnosti i ostvareni rezultat.
Jer nakon četiri godine transportnoj industriji više nisu potrebna samo obećanja. Potrebni su mjerljivi rezultati.
U međuvremenu, menadžeri transportnih kompanija donose poslovne odluke.
Neki restrukturiraju poslovanje.
Neki razvijaju povezana društva u drugim državama.
Neki reorganizuju transportne tokove prema kraćim lancima snabdijevanja.
Drugi analiziraju mogućnosti poslovnog razvoja u Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori i drugim regionalnim tržištima.
To su odluke koje proizlaze iz potrebe da kompanije očuvaju poslovanje i ispune ugovorne obaveze.
TOKOM 2026. GODINE REORGANIZOVANI SU LOGISTIČKI LANCI
U proteklom periodu transportna industrija suočila se sa potrebom prilagođavanja međunarodnih logističkih tokova.
Posebno je važno razlikovati dugolinijski međunarodni transport od kraćih regionalnih lanaca snabdijevanja.
Za kompanije koje posluju između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, kratki transportni lanci predstavljaju jednu od mogućnosti očuvanja dijela poslovnih aktivnosti.
U takvim modelima transportne operacije organizuju se prema kraćim relacijama, raspoloživosti vozača i mogućnostima izvršavanja ugovorenih isporuka.
Republika Hrvatska ima poseban značaj za uvozne i izvozne tokove Bosne i Hercegovine.
Zato je očuvanje funkcionalnih transportnih veza sa hrvatskim tržištem važno za domaću proizvodnju, trgovinu i logistiku.
Međutim, kraći transportni lanci nisu univerzalno rješenje.
Oni ne mogu zamijeniti sve međunarodne transportne operacije niti otkloniti ograničenja koja postoje na drugim evropskim tržištima.
Zbog toga restrukturiranje zahtijeva individualnu procjenu svake kompanije.
HRVATSKA I SLOVENIJA – PROMJENA ORGANIZACIJE TRANSPORTNIH KAPACITETA
Hrvatska i Slovenija imaju važnu ulogu u reorganizaciji transportnih aktivnosti kompanija koje posluju između Bosne i Hercegovine i Evropske unije.
Njihov položaj na evropskom tržištu omogućava drugačije organizacione i regulatorne modele poslovanja.
Za pojedine transportne kompanije to otvara mogućnost osnivanja ili jačanja povezanih društava u državama članicama EU.
Ipak, premještanje poslovnih aktivnosti ne znači automatski oslobađanje od svih ograničenja.
Potrebno je ispuniti uslove za poslovni nastan, pristup profesiji, zapošljavanje vozača i zakonito obavljanje transportnih operacija.
Posebno je važno naglasiti da registracija kompanije u državi članici EU sama po sebi ne ukida šengenska pravila za vozače koji su državljani trećih zemalja.
Uprkos tome, kompanije razmatraju različite modele restrukturiranja kako bi očuvale tržišta, ugovore i transportne kapacitete.
Ovdje se ne radi samo o promjeni registarskih oznaka. Riječ je o promjeni organizacije poslovanja, rasporeda kapitala i mjesta na kojem se ostvaruje dio ekonomske aktivnosti.
ČAK 75% KOMPANIJA U PROCESU ODLUČIVANJA O RESTRUKTURIRANJU
Prema sektorskim procjenama i informacijama koje smo tokom 2026. godine iznosili u okviru transportne industrije, približno 75% obuhvaćenih kompanija razmatralo je ili pripremalo odluke povezane sa restrukturiranjem poslovanja.
Ovaj podatak treba razumjeti kao pokazatelj iz sektorskih konsultacija, a ne kao zvaničnu statistiku svih registrovanih transportnih preduzeća u Bosni i Hercegovini.
Važno je razlikovati kompanije koje razmatraju promjene, one koje su donijele odluku i one koje su već realizovale premještanje dijela kapaciteta.
Međutim, sama činjenica da se o restrukturiranju razgovara u tako velikom dijelu konsultovanog sektora predstavlja ozbiljan signal.
Prije dvanaest mjeseci upozoravali smo da će kompanije početi donositi takve odluke.
Danas govorimo o njihovoj realizaciji.
Restrukturiranje nije više samo teorijska mogućnost. Ono je postalo dio poslovnog planiranja transportnih kompanija.
KOGA BRIGA? NIKOGA!
Pisali smo godinama.
Upozoravali mjesecima.
Objavili Platformu transportne industrije.
Predlagali rješenja.
Tražili institucionalni dijalog.
Ukazivali na posljedice.
Danas, nakon četiri godine, postavljamo jednostavno pitanje:
KOGA BRIGA?
Koga briga što se transportni kapaciteti reorganizuju?
Koga briga što domaće kompanije razmatraju registraciju i poslovanje u drugim državama?
Koga briga što profesionalni vozači ne mogu planirati rad pod jednakim uslovima kao njihove kolege iz Evropske unije?
Koga briga što domaći kapital traži stabilnije poslovno okruženje?
Koga briga što se međunarodni logistički lanci prilagođavaju bez čekanja na odluke institucija Bosne i Hercegovine?
Naš urednički odgovor, nakon četiri godine upozorenja, glasi: NIKOGA – barem ako rezultate mjerimo rješenjima koja transportna industrija još čeka.
To nije tvrdnja da pojedinci ili institucije nisu održavali sastanke i pokretali inicijative.
To je ocjena razlike između aktivnosti i rezultata.
Jer sastanak nije rješenje.
Saopštenje nije rješenje.
Obećanje nije rješenje.
A najava da će se nešto uskoro dogoditi ne može biti zamjena za provedenu mjeru.
ŠTA BOSNA I HERCEGOVINA GUBI PREMJEŠTANJEM TRANSPORTNIH KAPACITETA?
Restrukturiranje transportnih kompanija ne mora značiti njihov potpuni odlazak iz Bosne i Hercegovine.
Međutim, premještanje dijela poslovnih aktivnosti može imati značajne ekonomske posljedice.
One zavise od toga gdje se registruju vozila, zapošljavaju radnici, ostvaruju prihodi i plaćaju porezi i doprinosi.
Potencijalne posljedice uključuju smanjenje domaćih investicija u transportnu opremu, promjene u zapošljavanju i drugačiju raspodjelu prihoda unutar regionalnih poslovnih grupacija.
Istovremeno, pojedine kompanije mogu zadržati značajan dio poslovanja u Bosni i Hercegovini i razvijati prekogranične organizacione modele.
Zbog toga je za procjenu ukupnih posljedica neophodno raspolagati pouzdanim podacima.
Potrebno je pratiti broj registrovanih transportnih kompanija, vozila, zaposlenih i obim međunarodnih transportnih aktivnosti.
Najvažnije pitanje nije samo koliko je kompanija promijenilo organizaciju poslovanja, nego koliki dio ekonomske vrijednosti transportne industrije ostaje u Bosni i Hercegovini.
NIJE EVROPA DUŽNA DA ČEKA NAŠE ODLUKE
Evropski logistički lanci nastavljaju funkcionisati.
Roba se prevozi.
Tržišta se razvijaju.
Kapital traži uslove za poslovanje.
A transportne kompanije iz Bosne i Hercegovine moraju odlučiti kako će organizovati svoju budućnost.
Zato smo prije dvanaest mjeseci upozorili na seobu velikih prevoznika.
Zato smo tokom 2026. godine govorili o restrukturiranju.
Zato danas govorimo o posljedicama koje zahtijevaju ozbiljnu ekonomsku analizu i institucionalni odgovor.
Nije najveći problem što se kompanije prilagođavaju evropskom tržištu. Problem nastaje ako Bosna i Hercegovina ne uspijeva stvoriti uslove da značajan dio njihovih investicija, zaposlenosti i poslovnih aktivnosti ostane u domaćoj privredi.
KOGA BRIGA? NIKOGA!
ČETIRI GODINE UPOZORENJA.
DVANAEST MJESECI OD AUTORSKE NAJAVE „SEOBA PREVOZNIKA“.
OBJAVLJENA PLATFORMA TRANSPORTNE INDUSTRIJE.
BROJNI SASTANCI, INICIJATIVE I OBEĆANJA.
A TRANSPORTNE KOMPANIJE I DALJE TRAŽE ODRŽIVA RJEŠENJA.
Uspješni menadžeri ne mogu poslovati od obećanja.
Profesionalni vozači ne mogu planirati život od najava.
Transportna industrija ne može investirati u neizvjesnost.
A međunarodni lanci snabdijevanja ne mogu čekati da se odgovornost neprestano prebacuje sa jedne institucije na drugu.
Zato danas ne tražimo još jedno objašnjenje zašto nešto nije moguće. Tražimo javno predstavljene rezultate, odgovornost za preuzete obaveze i realan plan za očuvanje domaćih transportnih kapaciteta.
„AKO JE REZULTAT ČETIRI GODINE TRANSPORTNE POLITIKE SVE IZRAŽENIJA SEOBA PREVOZNIKA, ONDA MINISTARSTVU MOŽEMO IRONIČNO ČESTITATI NA ‘USPJEHU’ – ALI TAKAV REZULTAT NE MOŽEMO SLAVITI.“
I na kraju, ostaje poruka koju smo toliko puta ponavljali:
„PUTUJ, EVROPO – NEMOJ NAS ČEKATI!“
Urednička napomena: Procjena od 75% odnosi se na ranije iznesene sektorske informacije i nije zvanična statistika svih prevoznika u BiH. Prenesene izjave javnih zvaničnika potrebno je potvrditi izvornim zapisima prije objavljivanja kao doslovnih citata.









