Drumski transport u Evropi ulazi u fazu duboke strukturne krize. Nedavni protesti, iako kratkotrajni, ponovo su otvorili ključna pitanja održivosti sektora koji predstavlja osnovu logističkih lanaca snabdijevanja. Rast troškova, pritisak na likvidnost i neravnoteža u ugovornim odnosima dovode hiljade transportnih kompanija u rizik od zatvaranja.
Alarmantni pokazatelji
Prema podacima istraživačkog centra CGIA, čak 20% transportnih kompanija moglo bi nestati sa tržišta do kraja 2026. godine. Ovaj trend nije iznenadan, već rezultat dugotrajnog pritiska koji se intenzivira u posljednjih nekoliko godina.
U protekloj deceniji:
- broj transportnih kompanija u Italiji smanjen je sa 86.000 na 67.000
- što predstavlja pad od 22%,
- dok pojedini regioni bilježe smanjenje i preko 30%
Ovo ukazuje na kontinuiran proces konsolidacije, gdje manji operateri postepeno nestaju sa tržišta.
Troškovi goriva – ključni okidač
Cijena dizela premašila je 2,13 €/l, što predstavlja rast od preko 30% u odnosu na kraj 2025. godine. Za jedno teško vozilo:
- trošak punjenja prelazi 1.000 €,
- uz povećanje od oko 250 € po tankiranju.
Gorivo čini oko 30% ukupnih operativnih troškova, čime direktno utiče na profitabilnost. Problem dodatno komplikuje činjenica da:
- većina ugovora ne prati dinamično promjene cijena,
- mehanizmi prilagođavanja (tzv. “dizel klauzule”) često nisu implementirani.
Rezultat je jasan – rast troškova direktno opterećuje prevoznike.
Likvidnost – skriveni problem sektora
Iznad troškova goriva, ključni izazov postaje novčani tok.
Model poslovanja u transportu karakteriše:
- trenutno plaćanje goriva i operativnih troškova,
- naplata usluga tek nakon 60–120 dana.
Ovaj jaz stvara konstantan pritisak na:
- obrtni kapital,
- finansijsku stabilnost,
- sposobnost opstanka kompanija.
U praksi, kompanije ne propadaju zbog nedostatka posla, već zbog nemogućnosti da finansiraju tekuće operacije.
Neravnoteža u ugovornim odnosima
Dodatni problem predstavlja slab pregovarački položaj prevoznika:
- klijenti često odbijaju korekciju cijena,
- rizik rasta troškova prebacuje se na transportne kompanije,
- mali operateri (vlasnici pojedinačnih vozila) najviše trpe.
Ovakav model dovodi do:
- sistemskog pritiska na marže,
- narušavanja tržišne ravnoteže,
- smanjenja konkurentnosti.
Ograničen efekat javnih politika
Mjere podrške nisu dale očekivane rezultate:
- smanjenje akciza ima ograničen efekat,
- porezni krediti su dostupni samo manjem dijelu flote (oko 22%),
- izostaju ciljana rješenja za sektor.
Ovakav pristup dodatno produbljuje krizu umjesto da je ublaži.
Širi uticaj na logističke lance
Kriza drumskog transporta ne ostaje izolovana. Posljedice se prelijevaju na:
- lanac snabdijevanja,
- cijene robe,
- dostupnost transportnih kapaciteta.
U slučaju daljeg pogoršanja, rizik nije samo gašenje kompanija, već i:
- poremećaj u distribuciji roba,
- usporavanje ekonomskih tokova.
Perspektiva Zapadnog Balkana
Za region Zapadnog Balkana, ovi trendovi predstavljaju ozbiljno upozorenje:
- rast troškova je neizbježan,
- konkurencija na EU tržištu će se dodatno pojačati,
- potreba za profesionalizacijom i optimizacijom poslovanja postaje ključna.
Poseban značaj imaju:
- uvođenje i primjena dizel klauzula,
- digitalizacija (eCMR, tahografi),
- usklađivanje sa EU i IRU standardima.
Zaključak
Drumski transport se nalazi na prekretnici. Kombinacija rastućih troškova, slabih ugovornih mehanizama i neefikasnih politika dovodi sektor u stanje visoke ranjivosti.
Bez sistemskih mjera – koje uključuju stabilizaciju cijena goriva, unapređenje ugovornih odnosa i poboljšanje likvidnosti – postoji realna opasnost da značajan dio transportnog sektora nestane, sa ozbiljnim posljedicama po ukupnu ekonomiju.
Vrijeme za parcijalna rješenja je prošlo. Potrebne su strateške, koordinisane i dugoročne mjere koje će osigurati održivost jednog od najvažnijih sektora savremene ekonomije.
